Da li je Istočna Evropa ‘budućnost klabinga’?

Vodič kroz savremenu kulturu Novog Istoka, The Calvert Journal, se u analizi povodom zatvaranja londonskog kluba fabric posvetio i okolnostima koje su dovele do toga da se poslednjih godina epicentar andergraund elektronske muzičke scene pomerio ka glavnim gradovima Istočne Evrope sa „muzičkim scenama koje pariraju i Berlinu“, kako opisuje list.

“Fabric se zatvorio, kao i desetine londonskih klubova proteklih godina. Londonski klaberi ljubomorno posmatraju berlinsku scenu, koju njihove vlasti smatraju za nešto više od zabave pa su im snižene i poreske takse u skladu sa kulturnim značajem koji imaju. Ne zaostaje ni Beč, grad koji je skoro ukinuo takozvani porez na igranje“,  navodi „Kalvert džurnal“.

Dok rejv kultura u Londonu slabi, istočni gradovi poput Moskve, Kijeva, Varšave, Tbilisa i Beograda pružaju, kako navodi list „neka od najboljih klabing iskustava“. Bio to varšavski Luzztro, gde kako kažu ‘đavo ide da rejvuje’ ili moskovski ARMA17 sa kapacitetom od 9000 ljudi koji ima na raspolaganju čitavu zgradu od tri sprata, klubovi istočnoevropskih gradova poput kijevske Cxema-e i beogradskog Drugstore-a su sve više na svetskoj listi klubova koji se moraju posetiti.

Organizatori iz gruzijskog grada Bassiani kažu da je danas andergrund scena u tom gradu kao ‘Berlin devedesetih’. Ovo jeste poređenje koje se sve češće može čuti, možda i previše olako koristi. Ono što zasigurno gradovi Istočne Evrope imaju zajedničko sa Berlinom su jeftine zakupnine, mnoštvo prostora i kreativni, otvoreni mladi ljudi, sve one stvari koje su omogućile klabingu da procveta u Berlinu, navodi KJ.

“Naravno da ovi gradovi imaju svojih ekonomskih, političkih i socijalnih problema. Ali u kontekstu tehno scene to je zdrava stvar – više od samo izduvnog ventila kroz hedonizam, ovi klubovi pružaju sigurno utočište od spoljašnjeg sveta.“ kako navodi Paata Sabelashvili. On dodaje da su ovim gradovima ti klubovi ‘potrebniji’ nego zapadnim, pogotovo zemljama koje su i dalje konzervativne kao što je Gruzija.

The Calvert Journal smatra da je ovo „znak da postoji jezgro mladih inovativnih ljudi u ovim gradovima koji žele da ostanu tu i stvore nešto za sebe, mesto gde se osećaju kao kod kuće. Mnogi od ovih ljudi rođeni su posle pada SSSR-a i kao članovi prve postsovjetske generacije oni će odigrati veliku ulogu u oblikovanju identiteta svojih zemalja u predstojećim godinama. Oni su generacija koja gleda napred, ne nazad, i za mnoge od njih techno je saundtrek budućnosti.“