Foto: Ivana Pejak

Lag: Berghain ima određeni vajb koji nigde drugde na svetu ne postoji

Novosadski DJ i producent, Miloš Martinov, poznatiji kao Lag, u velikom intervjuu za The Clubber odgovarao je na naša pitanja o svojoj karijeri, počecima, uspesima kao i palnovima za budućnost.

Razgovarao: Momčilo Djokić

 

Ljude sa respektabilnim karijerama je uvek zgodno pitati kako je njihova karijera počela, prvenstveno zbog entuzijazma koji se neretko budi čitanjem takvog sadrzaja, ali i zbog toga što su te priče u ogromnom broju slučajeva interesantne i nesvakidasnje. Stoga, Miloše, kako si započeo svoju karijeru? Ispričaj nam nešto više o početnickom entuzijazmu.

Srednja škola, tona mikseva i albuma elektronske muzike već preslušanih, ja sedim u igraonici, igram Starcraft i slušam Darren Emersonov Global Underground miks iz Singapura. To je trenutak u kom sam znao da hoću time da se bavim. Prvo sam kupio jedan gramofon i ubo levi njegov kanal u mini-liniju, a drugi kanal je išao iz kompa, iz Traktora. Tako sam vežbao bitmečing dok nisam nabavio drugi gramofon. Sećam se kada sam kupio Ecler Smac Pro 20, lepotan jedan od miksera sa killovima za različite frekvencije, kao i cut/punch dugmadi i moja dominantna misao je bila: „vau, šta sad sve mogu“. Taj sirovi, goli setap mi nedostaje kao norma u Djing svetu jer, koliko ograničava u odnosu na današnje mogućnosti DJ-a, toliko i inspiriše na eksperimentisanje i učenje novog. Mi smo se bukvalno tada družili oko DJinga, vežbali zajedno, isprobavali fore, otkrivali jedni drugima mogućnosti zanata. Na primer, sećam se da je Xavi tada naučio neki trik koji ja do dan danas ne znam da uradim na gramofonima, a to je da vrati ploču za jednu četvrtinu i time potpuno osveži neki lup koji dugo ide jer je odjednom u kontri. To je za njegov set imalo dosta smisla jer je uglavnom svaku numeru puštao dugo da ide i ostajao dugo u miksu sa dve, ili čak tri ploče, dok sam ja svoju energiju ulivao u vežbanje što bržeg i preciznijeg bitmečovanja jer sam se ložio na Millsov stari stil Djinga koji je više u fazonu megamix-a, tj. puštanja gomile numera u malom vremenskom periodu.

Što se tiče produkcije, sve je počelo sa drugarom kog sam znao sa vaterpola, izgubio kontakt, naišao opet na njega promenom srednje škole. Domaćoj publici je danas poznat kao X-Coast, a možda i kao The Good Guys, Roy Fokker, Cell D… Dao mi je CD sa gomilom dobrog Drum n Bass-a, a uskoro posle toga sam i instalaciju za Reason dobio od njega. Malo sam se batrgao čačkajući sprave u programu i kada sam se umorio od toga da se osećam kao burek u svemiru seo sam i krenuo redom da čitam uputstvo za upotrebu. Dosta uticaja na mene imao je i Mika Tehnika, čovek koji je definicija onog „too weird to live, too rare to die“. Otkrio mi je IDM, dosta pričao o produkciji i, kao i mnoge druge, napunio energijom i entuzijazmom prema zanatu. Sećam se sebe balavog koji sam fokusiran samo na kick i kako je to nešto veliko i moćno, dok Mika pored mene priča o tome kako ne može da provali kako je neko isproducirao činele i onda izbacuje teorije u nadi da će mu nešto imati smisla. Slušajući njega naučio sam dosta stvari, pre svega to da je kick tu da bude impuls, glasan i bitan, ali je sve drugo podjednako bitno za ukupnu sliku muzike.

Iako sam u tom prvom periodu pravio baš dosta muzike, trebalo mi je dosta vremena da počnem da zvučim kao ja. Tu sam naučio da je najdivnija stvar kod čitanja uputstva za upotrebu to što takvo učenje nije „ukaljano“ tuđom vizijom muzike, kao ni procesom rada, već svako čitajući o mogućnostima uređaja koji mu je na raspolaganju dobije svoje ideje kako da ga najbolje iskoristi i time razvije i definiše sopstveni stil. Isto se može reći za mukotrpan proces učenja bitmečinga na pločama, bez sync-a i bpm-a na ekranu plejera: to vatreno krštenje kroz koje upoznaš svoje alate, ali i muziku i, najbitije, sebe u njoj.

Sledece pitanje se bazira na tvom produkcijskom portfoliu. Izdao si svoje radove za nekoliko renomiranih izdavackih kuca, MORD, THEM, Elements. Elements je ako se ne varam došao nakon prve dve pomenute, kao i saradnja sa jednom od najvrednijih i najinovativnijih izvodjača današnje techno scene – Rebekhom. Kako je hronoloski teklo to putovanje, i u čemu se ogleda saradnja sa Rebekhom?

Prvo moje vinyl izdanje desilo se na Sect Recordsu, remiks koji sam zamolio druga da uradim od njegove trake za svoju dušu svideo se i njemu i izdavačkoj dovoljno da me iznenade malim 7“ izdanjem. Druga ploča osvanula je na tada mladom roterdamskom lejblu MORD. Sama Doma napravio sam dok sam živeo dva meseca u Berlinu davne 2012te godine, u to trenutku kada sam već odustao od toga da ću imati ikakvu karijeru, pa je sva muzika pravljena za sopstvenu dušu. Mislim da sam imao neki nastup u Dragstoru kada je najavljen MORD 001 i ja sam zamolio Bas Mooy-a da mi da izdanje unapred.  Radialov „1980“ se uskoro našao u mom inboksu, a pošto Bas nije hteo da prihvati novac za izdanje poslao sam mu svoju muziku kao „hvala“. To je bio početak dugogodišnje saradnje.

Ubrzo posle MORD izdanja kontaktiralo me je sijaset lejblova, ali sam uglavnom odbijao ponude jer nisam osetio ikakvu konekciju između tih ljudi i mene. „Daj muzike“ mi nikad nije značilo u lajfu, makar lejbl bio i uspešan i vidljiv. Od početka mi je etos bio da u jednačini mora biti određena povezanost, doza PLUR-a koja me je privukla u klubove, kao i određena vrednost u osobi sa kojom sarađujem koju moram da uspem da prepoznam i identifikujem se sa njom. Jack (vlasnik lejbla THEM) je lik koji je odbacio siguran i utaban put koji mu je bio obezbeđen, otvorio prodavnicu ploča u Brixtonu i krenuo da se lomi ne bi li on sam utabao put muzici koja se njemu čini kvalitetnom, a neprihvaćenom. Kolega udarač glavom o zid.

Rebekah je, ne znam, kraljica. Sve tri ove osobe motivisale su me svojim vrednoćom i entuzijazmom, ali ona je next level po tom pitanju i ceo njen uspeh je više nego zaslužen. Par puta smo se sreli na žurkama, pitala me je da uradim  remiks za njen lejbl, a zatim i da uradimo  split EP. Inspirišu me osobe sa kojima je, u ovo doba Instagram poziranja, svaki razgovor samo o muzici. Takođe, sve ovo su osobe koje se ne plaše da pokažu ranjivost, izgubljenost, a koje u licu svega toga i dalje kopaju unapred i prave odlučne poteze. Tu se ubrajaju ljudi kao što su Borisa BreneckiNicolas BougaïeffKavan SpryutUVBSootSleeparchiveRory St JohnFilip XaviRuny, itd. Dugačak je spisak i puno je dobrih ljudi i na domaćoj i svetskoj sceni, a ja se smatram srećnim da sa nekima od njih imam kontakta, ili čak i saradnju.

Poznat si i po remiksima, pogotovo domaće produkcije. Nedavno su ljudi na žurkama imali priliku da čuju i nešto novo iz tvoje kuhinje. Takođe, neki od ovih remiksa nikada nisu izdati, poput remiksa za čikašku legendu Angel Alanisa. Možeš li nam reći više o tome?

Postoji određeni mindset pri produkciji muzike koji je često jako ozbiljan, neretko prožet brigom o tome kako zvuči, gde će da se plasira, da li je korisno u miksu, da li je nešto „čizi“ ili ne (sećam se da je UVB-ov  Mixiton isprva izdat kao digitalna traka jer su i Seb i Bas bili pod utiskom da nije dovoljno „ozbiljna“ numera za trenutno tržište). Ja sebi povremeno dozvolim da upalim sprave i odradim nešto samo za svoju dušu, nešto što ne funkcioniše ni po kojim pravilima koje sam sebi postavio i što me raduje da pustim pa makar se nikome ne svidelo. Sećam se kada sam prvi put pustio remiks MKDSL-ovog Nakit-a: nula reakcija. Nekoliko narednih puštanja je postignut sličan efekat, ali sam otkrio da sam svaki put kada pustim numeru osetio istu opuštenost i bezbrižnost koju sam osetio dok sam je pravio. Vremenom sam krenuo baš da uživam u puštanju nečeg takvog, što je, čini mi se, i publika krenula da osetio i uživa zajedno sa mnom.

Nedavno sam uradio remix jedne numere sa sjanog albuma dua Omladina Voli Rejvove (Bojan Vukmirović i Arafat), a sprema se još radova u sličnom duhu – kad se nađe vremena. Takođe, koristim svaku priliku kao remikser da se, pod izgovorom rada na tuđoj muzici, udaljim od formule po kojoj sam poznat i uradim nešto drugačije. Dovoljno je pustiti remikse koje sam radio za Špance  Kastila i Sarfa da čujete na šta mislim.

Što se tiče izdavanja – dugo sam pričao da neću nikada izdati te remikse, ali me je nedavno drugar zamislio pa ne bih puno o svojim razlozima jer ni sam trenutno nisam siguran u njih. 🙂

Subjektivno, najbolja stvar vezano za tvoju karijeru je skroz prirodan rast. Ispravi me ako grešim, ali prirodan u smislu, trudio si se, radio, muzikom (najvećim delom) zaslužio si sve što ti se dešava. Nedavno si nominovan za regionalnog DJ-a godine, redovno nastupaš po svetu, čest si gost cenjenih klubova. Kako izgleda turovanje, šta su prednosti a šta mane? Koliko si zadovoljan trenutnom situacijom?

Dobar deo nas koji smo u svetu muzike odraste videći samo ono što je najlepši deo te karijere: nastupi, izdanja, druženje. U to se zaljubimo i veoma želimo da živimo život koji je bogat ovim stvarima. Ipak, iza kulisa postoji tona stvari potpuno nevezanih za muziku koje moraju da se dese da bi se to najlepše odigralo kako treba, a jaz između rada na muzici i tog propratnog iz godine u godinu sve više raste. Pola drugara sa kojima sam zajedno uplovio u ovu priču odustalo je od ideje da žive za mjuz jer su preplavljeni apsurdnošću trenutne scene: bukinge obezbeđuju lajkovi, a ne umeće, važnija je fotogeničnost za uspeh od vrednog rada na sceni, a individualnost, koja je pre samo 15ak godina slavljena pod zastavom PLUR-a – zamenjena je konformizmom i uniformisanošću. Ja sam se isto iz ovih razloga nebrojeno puta zapitao o svojoj ulozi i mestu u celoj priči, ali mislim da dugujem sceni toliko mnogo lepog (i kao posetilac žurki i kao profesionalac koji radi u okviru nje) i osećam veliku obavezu da ne odustanem od nje baš sada, kada se čini da je u problemu. Rešenje uvek ispliva kao jasan put: stvoriti sve ono što mislim da nedostaje. Da bi se ovo desilo moram često da flertujem sa igranjem po trenutnim, vrlo apsurdnim pravilima scene – za šta se trudim da uvek nađem način da uradim u svom aranžmanu, iskreno i bez fejkovanja, tako da ne osećam da sam prodao dušu i nagazio bilo šta što smatram svetim u finom i magičnom ekosistemu elektronske muzike.

Konstantno izmišljanje nečega što ne postoji dosta crpi energiju i dug period proveden baveći se time, dok se paralelno trudim da radim muziku, ume da bude veoma umarajuće. Dugo sam imao osećaj da je sve što radim nevidljivo, tako da je ova  nominacija za regionalnog DJ-a godine  poprilično obojila nedelju i dala veoma potrebnu inekciju motivacije i zahvalnosti.

Što se turovanja tiče – to je divna jedna stvar. Sa svim mukama oko putovanja, nesporazuma i povremeno izneverenih obećanja – putovanje po svetu i komuniciranje sa ljudima kroz muziku je nešto najdivnije što mi se desilo u životu. Imao sam priliku da posetim Severnu i Južnu Ameriku, Aziju, nebrojene gradove u Evropi, da upoznam bezbroj ljudi, istražim tonu kultura i naučim, kroz upoznavanje tuđeg, da više volim svoje. Povrh toga – uspeo sam da ispunim sve svoje dečačke želje: nastupao sam nekoliko puta u Trezoru, klubu koji je doveo tehno u Evropu, radio sam u Berghainu, D-Edge-u, zatim na Exitovoj Dance Areni, NSNS-u, HNS-u i Paradizu – mestima koja su mi promenila život i dobrim delom oblikovale moj muzički ukus. U maju mi se smeši i gostovanje u Detroitu, izvorištu tehna, a trenutno imam poprilično pun raspored nastupa, kako u regionu tako i svetu, sa određenim brojem ponuda i predloga koji su geografski veoma zanimljivi.

Stvaranje imena na svetskoj sceni je doprinelo i jacanju popularnosti u Srbiji. Lag sve cesce nastupa u svojoj zemlji što je sjajno, deluje kao da smo neko vreme čekali na taj momenat. Da li volis da nastupaš u svojoj zemlji i da li bi voleo da se taj kontinuitet nastavi? Koje su razlike izmedju domaće i strane publike?

Joj, volem više nego leba da jedem. 😀 Koliko god imao reči kritike za domaću scenu – moja je, i jako mi prija da radim na njoj, bilo kao DJ, promoter, tekstopisac ili nešto četvrto. Jako mi prija i pažnja i afirmacija, delom jer sam govance i imam ego, ali dobrim delom i zato što to vidim kao poverenje, a uz poverenje dolazi veća mogućnost da predstavim nešto što je možda skok u odnosu na to na šta je publika navikla, a ja smatram da treba da čuju. Recimo, nedavno sam krenuo sa DJ Strana Muzika projektom, gde nosim svoju kolekciju ne-tehno ploča i puštam na ljude svašta, od metala, preko ambienta, popa, alternativnih bendova, klasika, hip hopa, etno muzike, dram and bejsa, bluza… the list goes on. Pre par nedelja sam puštao Detroit tehno set u Beogradu, nešto što bih definitivno voleo da imam prilike češće da radim. Još samo da nagovorim nekoga da me bukira kao DJ Izvini Nije Mi Se Ovo Nikad Pre Desilo pa da odradim hip-hop/dabstep/dnb mix na nekoj trep žurci i da me mine više želja da vidim izraz lica nekom nesnađenom posetiocu koji očekuje mumble rap, a dobije basliniju iz  King Cannibal – Arigami Style.

Razlike u publikama postoje, ali nisu velike. Jedina stvar koja mi stvarno nedostaje na domaćoj sceni (a postojala je pre) jeste diskusija o muzici koja nije u dimenziji „vidi koliko ima lajkova“ ili „vidi kako dobro maše rukama na brejku“. Nedostaje mi da sa nekime pričam o –muzici-, da na afteru ide  Amber od Autechre-a, da mi neko pusti nešto kao Swayzak i kaže „čuj ovo“. Pre neki dan sam se našao sa nekim starijim drugarima da uživam u njihovim pričama o novim plejerima, različitim sluškama, raznim mikserima i uzbuđenim objašnjavanjima šta se sve može sa time. Nedostaje mi da i novi talasi klabera nose taj entuzijazam prema produkciji, DJingu, muzici generalno. Super je „žurka“ aspekt, ali ajmo malo o zanatu i duši. 🙂

Ono što je definitivno totalni vrh kod nas, a i kod drugih slovenskih naroda ka istoku, jeste apsolutna strastvenost na žurci. Vrištanje, grljenje, skakanje – energija, život za sada, kao da sutra ne postoji. DJing je u svojoj suštini dijalog između DJ-a i publike, mislim da ljudi nisu ni svestni koliko su reakcije ljudi na podijumu bitne za naš rad, ali i uživanje. Milina je puštati pred domaćom publikom.

Svi želimo da čujemo priče o Berghainu? Kako si nastupao tamo, voleli bismo da podelis sa nama ono sto mislis da bi trebalo da znamo o kultnom klubu.

Aspolutna prelepost. Bez preterivanja jedno od najlepših iskustava mog života. Zamislite da gledate utakmicu koja je finale i vaš tim zada gol i time pobedi u poslednjem minutu. Ovo je bio takav osećaj, samo traje ceo dan!

Berghain je pre svega vratio tehno na scenu elektronske muzike tamo negde 2009. godine. Sećam se da nisam tada voleo taj zvuk jer mi je nedostajao stari tehno, ali sam 2012. kročio u njega, spreman onako klinački da dignem nos na sve što se tu dešava. Onog trenutka kad je puko prvi kick i kada me je bas potpuno okružio pomislio sam „okej, sad razumem“. Još od tada sam želeo da puštam u tom muziku. Klub ima određeni vajb koji nigde drugde na svetu ne postoji. Neopisiv je i jednsotavno morate tamo biti da bi ste razumeli to što oni koju su u njega kročili znaju i zbog čega se stalno vraćaju. Unutra je Funktion 1, što je već milina u startu, a zatim tu je i slot od 3-4 sata za DJ set što stvara potpuno drugačiji, mnogo zabavniji sklop pravila i mogućnosti u poređenju sa slotom koji je dva sata ili, ne daj bože, sat vremena. O čitavom iskustvu pisao sam naširoko i veoma detaljno na redditu, a mene zanima na koji način će moj sledeći nastup tamo (koji se dešava sada u Martu) biti drugačiji.

Prateci tvoje delovanje na drustvenim mrezama, da se zaključiti da nesebično delis savete, stavove o sceni, čak i muziku redovno. Da li mislis da se nekim delom u tome ogleda odgovornost koju uspeh nosi sa sobom i da li mislis da bi tvoje kolege trebalo da slede tvoj primer te da dele sa ljudima nešto sto smatraju da je bitno više nego inace?

Tu sam gde jesam jer je gomila ljudi izdvojila vreme za nešto što je na mene uticalo. Gvozden je organizovao tehno žurke u Paradizu, tim Exita svake godine obezbedi makar par nastupa koji ostave dubok utisak na mene, Janjić i Paunović su organizovali Urban Experience žurke… Tu je i more producenata poput  SurgeonaMakatonaVoidlossa koji su random nepoznatom klincu iz Srbije odgovarali na pitanja o produkciji. Zatim su tu konzumeri ove kulture, ljudi koji odvoje vremena da preslušaju moju muziku, pišu o tome, dođu na žurku… A tu ste i vi, magazini koji se cimaju oko promocije čitave priče.

Najmanje što mogu da uradim jeste da se potrudim da na neki način uzvratim nedefinisanom entitetu koji zovemo „scena“.

Čini mi se da svako ko stvarno voli mjuz uvek nađe svoj način za ovo, bilo da su to godine promoterskog posla za sitne novce (ili, češći slučaj u Srbiji, za večiti minus), ili je to, na primer, dovlačenje onih „a mrzi me“ ljudi na žurke i uredno plaćanje karte, zatim pravljenje iskrene muzike umesto imitiranja tuđeg stila u nadi da će se otreti uspeh o njih. Bogati smo ljudima koji nesebično daju i ovo vraćanje se dešava svuda oko nas, samo često na način koji nije možda najočigledniji što je šteta, jer je ljubav uložena u celu priču veoma inspirišuća.

Za one koji nisu upuceni, reci nam sto konciznije kakav je tvoj stil tehna, u produkciji i u DJ setovima?

Što se Djinga tiče, konkretna preferensa posebnog podžanra ne postoji. Volim da puštam tehno u svim oblicima. Mislim da mi ovaj pristup donekle odmaže u vidljivosti na sceni, pre svega jer je ljudima teško da me smeste u neku konkretnu kategoriju niti znaju konkretno šta mogu da očekuju. Al šta da radim, volem sve, samo da je dobro, a i ide mi to uz DJ stil koji se, kako već pomenuh, zasniva na kontrastima i oštrim krivinama.

Produkcija – uglavnom sam poznat po nestandardnim ritmovima, vokalima i – gruvu. Opsednut sam gruvom. Imam osećaj da ga je dosta nestalo u elektronskoj muzici u poslednjih 5-6 godina i mislim da otuda potiče potreba da sve bude veoma gruvi.

I za kraj, naravno, znatizeljni smo o tvojim planovima za buducnost. Sta LAG sprema za sve nas?

Pre svega tu su nastupi na Music Reactions žurci 15.02., Apgrade žurci 28.02., nastup u Berghainu 07.03., ali i sijaset drugih gigova u narednih par meseci, uključujući gostovanje u klubu Trezor u Sarajevu 14.03. kao i u klubu Crkva u Rijeci 04.04. Početkom marta izlazi mi ploča na novom lejblu Upperberry sa Joefarr i Happa remiksima, zanimljivo izdanje za koje me je vlasnik lejbla zamolio da uradim nešto nestandardno, tako da moji originali nisu striktno tehno. U proteklih godinu dana napravio sam više muzike nego u prethodnih pet godina, tako da očekujem da će i to blagovremeno izaći.

Hvala puno vama na intervjuu, a vašim čitaocima na izdvojenom vremenu. Vidimo se na žurci!