Intervju: Mark Henning

Majstor techno i house zvuka koji već duže od deset godina razbija densflorove širom Evrope i sveta, rođeni Britanac naučen na brze bejs lajnove koji vas teraju da se pokrenete i u duši Berlinac navučen na tvrd techno zvuk i suve melodije ukomponovao je ovo dvoje u svojim setovima i trakama ali i kroz Swing etiketu na čijem se čelu nalazi, kako bi osvojio underground scenu. Mark Henning se posle kratke pauze ponovo vraća na scenu i imali smo priliku da sa njim razgovaramo o njegovim planovima i predstojećim izdanjima!

 

Već skoro 10 godina praviš kvalitetne trake i remikse. Šta te tera da guraš napred i šta te inspiriše?

Hvala J Pa iskreno, samo slušajući house i techno trake drugih artista. Zaista me inspiriše kada čujem neku uzbudljivu, svežu traku. Zaista me tera da se trudim da postanem bolji i zanimljiviji producent. A pošto zaista jako retko izlazim u poslednje vreme zbog porodičnih obaveza, klubske večeri nisu više onaj izvor inspiracije koji su bile. Ali naravno, kada šou ide kako treba i kada puštam zaista dobru muziku, to me tera da puštam sve duže i duže. I loš nastup čini da se osećam suprotno, naravno. Takođe sećanja na sve te divne (i haotične!) noći i dani koje sam proveo u klubovima poslednjih 15 godina stalno me podsećaju na to zašto radim to što radim i na to da treba da nastavim.

 

Na početku karijere imao si posao od 9 do 5 i pravio si trake istovremeno. Koliko je to bilo naporno? Kako si se odlučio na to da ostaneš u elektronskoj muzici?

Manje više, žrtvovao sam društveni život na dobrih nekoliko godina dok nisam potpuno zašao u produkciju. I imao sam devojku (ne i ženu) sa veoma puno razumevanja što mi je mnogo značilo! DJ-ing u Londonu je zanimljiv i mogao sam da postignem sve ali kada sam počeo da putujem malo više još u 2006/2007 bilo je zaista teško da se pojavim na poslu u gradu nedelju za nedeljom uz jako malo spavanja. Prosto nisam imao vremena da se naspavam. Tada mi je trebalo nekih 3 i po sata do Londona, a još sam radio nekih 7 do 9 sat. Auć! I onda sam presekao pred kraj 2007. Posle drmusavog početka i nedovoljno love, stvari su ispale sasvim ok!

 

Ko su ti bili uzori još tada? I koji su ti omiljeni artisti danas?

Rekao bih umetnici kao Zip, Craig Richards i neki od onih ranih Hawtin-ovih i Villalobos-ovih setova sredinom 2000-ih, veoma inspirativno. U poslednje vreme ukus mi se često menja iali trenutno jako gotivim Maryuis Hawkes-a, Coni-ja, Italojohnson-a, Analog Cops-e…

 

Svoj zvuk opisuješ kao pravu mešavinu housa i techna, šta nam možeš reći o svom stilu?

Hmmm… samo to zaista. Mislim da sam zaista negde u sredini… Pretpostavljam da se može reći da koristim house bitove uz techno zvukove? 😉 A rekao bih da mi je stil pomalo mračan, prljav, deep, da pravi određeno raspoloženje i da dobro udara ali da ne udara previše.

 

Proveo si godine u Engleskoj a sada živiš u Berlinu, a i roditelji su ti iz tih zemalja. Šta možeš da nam kažeš o tome kako je sve to uticalo na tebe i tvoju muziku?

Pa, na primer ljubav prema dobrim bas linijama sam stekao od britanskog drum & bass-a još 90-ih, a prema technu dok sam đuskao u Tresoru i Ostgut klubovima 1999-e kada sam proveo godinu dana u Berlinu kao student. To manje više sumira sve!

 

Do sada si imao prilike da radiš sa velikim etiketama kao što su Cityfox, Soma, Hypercolour i druge. Koje od tih iskustava najviše ceniš i zašto?

Ah, nemoguće je reći… raditi sa svim tim etiketama je bilo fenomenalno i naučio sam dosta različitih stvari iz odnosa sa svakom od njih…

 

Negde si pomenuo da se često predomišljaš oko toga da li više voliš da radiš lajv nastupe ili da puštaš setove. Da li je i dalje tako? A da li više voliš da puštaš u klubovima ili na festivalima?

Da to je tačno, i dalje je tako. Pa zapravo, trenutno više uopšte ne puštam uživo jer mi je muka od kompijutera dok puštam muziku, tako je i kada je u pitanu studio. Krećem se ka tome da radim bez kompjutera ali i dalje zaostajem. Otarasio sam se svog Traktor Vinyl plejera pre više od godinu dana i sada uživam u tome da puštam bez laptopa na sceni. I dalje se trudim da koristim najnoviju tehnologiju na scenu (nove CDJ) ali i dalje kupujem velike količine vinyl-a i onda sve to digitalizujem (leđa su mi previše otišla da bih mogao da putujem naokolo sa torbama punim ploča). I dalje se nadam da ću puštati uživo opet sa sve semplerom i sequencer-om ali opet, trebaće mi vremena da to sve zamislim. I definitivno više volim klubove.. daj mi mračni podrum sa laserima bilo koji dan u nedelji!

 

Koji su tvoji planovi za budućnost i na čemu radiš trenutno? Šta možemo da očekujemo od tebe i etiketa sa kojima sarađuješ?

Bio sam pomalo lenj poslednjih 6-10 meseci, ali mi se porodica proširila za jednog člana pa imam dobar izgovor! 😉 Naravno, ide novi EP na Somi u Novembru (Titan EP) i upravo završavam poslednju ruku za još dva EP-a za koje se nadam da će izaći pre sledećeg proleća. Nisam još uvek siguran na kojim etiketama ali ću sigurno izbaciti nešto na svojoj Swing etiketi.

 

Po tvom mišljenju, šta vidiš kao svoj najznačajniji rad do sada? Sa kojim etiketama bi voleo da sarađuješ u budućnosti?

Ako razmišljamo samo o novčanom uspehu rekao bih da je moja traka Trojan bila veoma značajna. Sama ta traka mi je donela mnogo pažnje i žurki. Ali u terminima razvoja i sazrevanja mog sopstvenog zvuka rekao bih da su oba moja izdanja na Swing etiketi veoma važna za mene, posebno traka Soul Catcher. A što se tiče etiketa, mnogo toga sam naučio o industriji poslednjih godina i trenutno sam bliži tome da sarađujem sa etiketama sa kojima već imam izgrađen odnos. Dakle pored moje etikete, možete da očekujete nova izdanja na Somi i nadam se Hypercolouru.