Eric Cloutier je jedan od onih di-džeja koje treba upoznati kroz njihovu muziku i setove. Upravo iz ovog razloga njegovi nastupi su veoma traženi o čemu svedoče rezidenture u zapaženijim klubovima u Berlinu, Detroitu, Nju Jorku i širom sveta. Cloutier je prisutan na sceni već skoro dve decenije, uvek pružajući svojoj publici da uživaju u muzici odabranoj od stane njegovog prefinjenog ukusa. Ukoliko ste od onih kojima su dosadili nastupi dj-eva čija imena nisu mnogo bitna ali često gostuju kod nas, i željni ste da čujete nešto novo, ovo može biti prava poslastica za Vas i dobra prilika da u petak 21. novembra u najprestižnijem beogradskom underground klubu “The Tube“, čujete višečasovni dj set za koji verujemo da vas neće ostaviti ravnodušnim, a evo i šta je izjavio i Eric pred svoj nastup…
Karijeru ste započeli u Detroitu gde ste se i upoznali sa elektronskom muzikom. Da li su to bili teški počeci ili Vam je išlo od ruke da se Vašim slušaocima odmah dopadne ono što ste odabrali?
Ne mislim da je nijedan DJ bio tolike sreće da ono što izdaje bude perfektno od samog početka, ali reći ću to da sam bio blagosloven da odrastem tamo gde jesam i da sam imao pristup muzici visokog kvaliteta i naprednog mišljenja. Trebalo mi je vremena da stvarno pronadjem svoj glas kao DJ, ali konstatno traganje i istraživanje kao i držanje očiju i ušiju otvorenim za bilo šta i sve što sam mogao da apsorbujem bio je ključni faktor u pravljenju mog sopstvenog zvuka.
Koga biste iz današnje perspektive mogli da odredite kad nekoga ko je na Vas i Vaš razvoj dosta uticao?
Ovo je uvek preteško za odgovoriti. Postoje ljudi koji su imali veliki uticaj na mene u prošlosti a koje ne pratim u potpunosti danas, a postoje ljudi na koje se trenutno ugledam a koje sam otkrio tek pre nekoliko godina. Paleta je jednostavno previše široka da bih u potpunosti sumirao, ali reći ću da nije bilo “Decks, EFX + 909” Richie Hawtin-a, i mix CD i live turneje koje je u to vreme radio, verovatno ne bih bio tu gde jesam sada.
Da li u kasnijem periodu karijere di-džeja može da se ostvari bolji i zreliji zvuk u produkciji? Je li to upravo razlog zbog kojeg ste Vi tako kasno počeli da radite na tome ili postoje neki drugi razlozi?
Mislim da je stvarno bitno da se stvari ne požuruju. Očigledno je kad neko iz bilo kog aspekta muzike izda nešto pre nego što je stvarno spreman. Postoji bezbroj bendova i producenata koji stvarno treba da sačekaju još malo i malo usavrše veštine pre nego što požure da nešto serviraju u javnu potrošnju. Možeš se osramotiti, a kako budeš napredovao i kada se to pomene u nekom razgovoru kada si poznatiji bićeš kivan na sebe jer si bio nestrpljiv da izdaš nešto što nije po tvojim sadašnjim standardima. Ja sam veoma opsesivno-kompulzivan kada je muzika u pitanju, i kada je u pitanju produkcija i Djing, i želim sebe da predstavim na najbolji način na koji će me ljudi čuti, a ne nešto za šta samo želim da završim jer to društvo očekuje od mene da uradim.
Kada ste se preselili u Berlin šta je za Vas u tom trenutku bilo najbitnije da postignete na profesionalnom nivou?
Prvenstveno to je bilo da zaista imam vremena da se fokusiram na svoju produkciju, jer sam postajao previše ometen životom u Nju Jorku. Ali očigledno, bilo je to i da dovedem svoj Djing na drugi nivo takodje, većim pristupom vinilima koje volim da puštam i kupujem, kao i konstantim naletom inspiracije.
Njujork je takodje, pre Berlina, ostavio trag u Vašoj karijeri rezidenturom u klubu „The Bunker“, koja je počela pre mnogo godina. Kako se danas secate toga?
Pa, još uvek sam rezident u klubu The Bunker u Nju Jorku, čak iako trenutno živom u Berlinu, i ne postoje planovi da se to promeni u skorijem periodu. Ali Bunker je stvarno izneo mnogo u meni, muzički, dao mi je novu šansu da isprobam neke stvari kao i to što mi je pomogao da izgradim samopouzdanje kao DJ. Uvek sam mislio da sam puštao malo drugačije za ljude u Detroitu, tako da mi je otvorenija publika dala odličnu motivaciju da isprobam još stvari i zaista u muzičkom smislu kopam dublje.
Da li na današnjoj sceni može da se opstane ukoliko ste samo DJ i ne bavite se produkcijom?
Mislim da može, ali postaje sve više i više nemoguća situacija. Ne postoji “samo DJ” – veoma, veoma malo ljudi to može da radi. Postoji potreba da se publici da neophodno merilo veština, kao što je malo produkcije ili činjenica da si vlasnik ili da vodiš neki lejbl. Ne razumem u potpunosti zašto ljude jednostnavno više ne veruju selektoru i moraju da vide još nešto u njihovom rezimeu da bi ih valuirali, ali to je način na koji internet funkcioniše – svi treba da se dokazuju na višestrukim nivoima pre nego što imaju moć, čini se.
Gde ste se osećali najbolje kada ste puštali muziku?
Odlično se osećam svaki put kada puštam, da zvučim iskreno. Potpuno se isključim, svi moji problemi nestanu i stvarno samo udjem u potpuno drugačiji svet u koji želim da uvedem druge. Euphoria, ili ako želite – potpuni nestanak stvarnosti.
U Tjubu Vas očekuje publika željna novog kvalitetnog zvuka, šta im poručujete i kakav set mogu da očekuju od Vas?
Dodjite sa otvorenim umom i dobrim parom cipela za ples. Spremam full-body workout ovog vikenda, to je sigurno. Što se tiče vrste seta, na to stvarno ne mogu da odgovorim. Moraću da vidim za šta je publika, šta prolazi a šta ne, i koliko tačno daleko mogu da ih odvedem. Neću znati šta radim sve dok ne pustim svoju prvu ploču!
Kakvi su Vaši dalji planovi? Kada možemo da očekujemo nešto novo iz studia?
Još nekoliko izdanja je na putu, zajedno sa remiksima za mog prijatelja Trinity-a i Freunde Der Familie-a. Pored toga, uvek radim na muzici, pa se nikad ne zna kada ću nešto da završim i pustim u svet. Đavola, ni ja ne znam kada ću nešto da završim! Kad smo već kod toga… nazad na posao!
