Johannes Brecht je multi-talentovani, obrazovani muzičar koji je pre nešto manje od godinu dana postao deo Solomun-ove Diynamic porodice. Ovaj interesantni producent uskoro izdaje novi remiks za prethodno spomenutu etiketu, završava prvi album, i nastupio je na Diynamic-ovoj žurci povodom njihovog 10. rođendana u Berlinu. Imali smo priliku da porazgovramo sa njim, i iskoristili smo je da popričamo o tome koliko je muzičko obrazovanje uticalo na njegovo produciranje, na koji način on stvara muziku, i koja nam izdanja sprema u budućnosti. Uživajte!
Zdravo, pre svega, hvala ti na izdvojenom vremenu! Kako si?
Dobro sam, hvala.
Dolaziš iz porodice muzičara, tako da nije čudno što si u muzici celog svog života, ali kada si se zainteresovao za elektronsku muziku i šta je to što ti je probudilo želju da produciraš ovu vrstu muzike?
Odrastao sam u porodici muzičara, išao sam na časove klasičnog klavira i duplog basa. Ako vežbaš nekoliko sati svakog dana moraš da kompenzuješ, jedan način je bio slušanje različitih žanrova muzike, posebno jazz-a i elektronike. U tom periodu sam bio veliki fan Aphex Twin-a. To je došlo prirodno, počeo sam da gradim svoj prvi kućni studio u potkrovlju kod mojih roditelja. Bio sam vrlo zainteresovan za studijsku tehnologiju, sintisajzere i zato sam pripravnički radio u studijima. Kasnije, tokom studija jazz-a, duplog basa i klavira sam probao da kombinujem jazz za elektroniskom i fakultet me zaposlio kao inžinjera zvuka – imao sam mnogo prilike da otkrijem nove stvari.
Tvoje prvo izdanje je bilo na Henrik Schwarz-ovoj Sunday Music etiketi, možeš li nam ispričati priču kako ste se vi upoznali i kako je došlo do ovog EP-a?
Festival „JazzOpen“ u Štutgartu me je pitao da napišem muziku za specijalnu premijeru. Imao sam ideju kako da iskombinujem klasičan orkestar sa elektronskim izvođačem. Tako da sam pitao Henrika, njemu se dopala ideja i počeli smo da radimo na njoj. Ovo je bio početak projekta „Instruments“ – radili smo na njemu oko četiri godine. Izdat je prošle godine za Sony Classical.
Tokom tog perioda pokazao sam mu neke od mojih prvih traka 🙂 Dopale su mu se i reaktivirao je svoju izdavačku kuću kako bi ih izdao.
U tvojoj muzici ima mnogo duše i emocija, šta je razlog za to?
Pa, hvala ti!
Mislim da su to harmonije, melodije i ljudski dodir koji daje sviranje na pravim instrumentima.
Za mene, sve je o performansu u studiju. U elektronskoj muzici često imate samo mašine koje „gruvaju“ – kao sekvencirani dramovi, sintovi, ali kada uživo snimim udaraljke, ili bas ili klavir ja zaista nastupam i pokušavam da dam zvuku emociju i energiju koja mu je potrebna – tada postaje baš lično i autentično. U kombinaciji sa današnjom studijskom tehnologijom i modernim softverima možete da kreirate mnogo interesantnih zvukova.
Na koji način je muzičko obrazovanje uticalo na tvoj stil produkcije i muzički ukus? Da li bi rekao da ti je na neki način pomoglo kada si odlučio da stvaraš elektronsku muziku?
Da budem iskren, ne znam.
Meni je bitno da imam mnogo live elemenata u trakama. Ne koristim lupove i ne uzimam semplove od drugih ljudi. Kompleksnije strukture su mi prirodnije – potrebne su mi harmonije i melodije – želim da sve odsviram sam u mojoj muzici.
Zbog toga imam mnogo instrumenata u studiju, i baš malo elektronskih instrumenata ili mašina. Naravno, ukoliko želite da radite na ovaj način morate da imate znanje o instrumentima, o tome kako da snimite akustične instrumente ispravno i kako da aranžirate kompleksne harmonije. I ovo je upravo ono što volim kod toga.
Kakav je osećaj biti deo Solomun-ove Diynamic porodice? Puštao si muziku na njihovoj žurci povodom 10. rođendana u Berlinu. Kakvo je ovo iskstvo bilo za tebe?
Veoma sam srećan što sam deoo ove super kul porodice! Još uvek sam u svojoj prvoj Diynamic godini, ali već se osećam povezano sa svima. Posebno mi se dopalo što sam bio deo velike žurke povodom 10. rođendana u Berlinu!
Da li imaš neku vrstu „rituala“ kada radiš na novoj muzici? I šta te obično inspiriše kada stvaraš nove trake?
Ne postoji nikakav ritual – jedina stvar je što samo radim ujutru – od 9 pa do ručka 🙂
Isprobavam nove dodatke svakog dana, zato što ne koristim mnogo mašina. S vremena na vreme nađem nešto što me inspiriše – ali uglavnom samo improvizujem na mom pijaninu ili Rhodes-u.
Možeš li nam reći nešto više o tvom remiksu Ost & Kjex-ove trake „Heart Of Gold“ za Diynamic? Kako je bilo raditi na ovom izdanju?
U to vreme sam baš bio zainteresovan za uživo snimanje udaraljki i kupio sam mnogo tradicionalnih afričkih bubnjeva, zvona, šejkera, itd. i vježbao sam kako da ih sviram – našao sam neke fenomenalne momke na YouTube-u 😉
Za taj remiks sam koristio samo akustične instrumente – nema nijednog elektronskog instrumenta, nema sinta, nema bubanj mašine, itd…
Šta nam možeš reći o svojim budućim planovima i izdanjima? Kada možemo očekivati nešto novo iz tvog studija?
Uskoro ću izdati singl pod nazivom „I AM FREE“ za Diynamic Music.
Moj prijatelj Festum je uradio sjajne vokle za nju i imam prave žice koje su svirali „Fox String Quartet“ iz Holandije.
Za mene kao kompozitora je bitno da dam značenje svojoj muzici.
Ono što smo Festum i ja smislili jeste da kombinujemo socijalno-političku izjavu sa vozajućom klupskom kompozicijom u spiritualnoj tradiciji Fela Kuti-ja. Obožavam je. Jedva čekam da bude izdata!
I da – wow – moj prvi album je skoro gotov, ali biće izdat kasnije ove godine.
Između putovanja, nastupa i rada u studiju, kako nalaziš vreme za sebe? I šta radiš kada hoćeš samo da se opustiš?
Ja sam muzičar, volim da pravim muziku, da sviram uživo, da snimam u studiju – tako da to baš i nije posao za mene. Zaista sam stvarno srećan. Ali, naravno, balans je bitan. Zato još uvijek živim u Štutgartu, to je mali grad, sve je opušteno, okružen je prirodom – odličan je.
I za kraj, kakav savet imaš za ljude koji pokušavaju da uspeju u muzičkoj industriji?
To je teško pitanje – ne znam. Rekao bih: stvarajte neverovatnu muziku 😉
