Kas:st – Emocije i muzika bez improvizacije

Teško da trenutno postoji manje usiljena, i spontanija tehno priča od pariskog dvojca Manuel Sene i Karol Herse, poznatijih pod pseudonimom Kas:st. Kada za nečim žudite, a alati za ostvarenje ciljeva su vam isključivo ljubav, strast i kreativnost rezultat je najčešće filmski nerealan, u onom najpozitivnijem smislu.

Ovo nije bila sugestija da prestanete da maštate, naprotiv, ovaj intervju vam za maštu otvara najširi mogući prostor. Manu je tri godine bio profesionalni fudbaler, igrajući za Fc Istres i Nimes Olympique pre nego što ga je put odveo u Pariz. Tamo ga je, a da toga nije bio svestan, uveliko čekao njegov budući kolega Karol, koji je studirao sociologiju i crtao grafite po Parizu. Nisu se upoznali u jednom od kultnih pariskih tehno klubova, već na platformi Myspace, koju smo svi davno prežalili. Tada je njihov house projekat nosio naziv Ka One i St-Sene. Kada se iskristalisao kao tehno, sa dozom agresivnosti nastao je Kas:st.

Nedugo zatim osnivaju svoju izdavačku kuću Flyance Records, i redjaju hitove u dva poglavlja izdanja “Dysphoria I Euphoria”. Teško da postoji ozbiljno tehno ime koje nije za svoj set “pozajmilo” neku od njihovih traka. Ukoliko bih morao da izdvojim svoje favorite za elektronski presto to bi bili oni.

Vi i muzika, mešanje žanrova, muzički uticaji koji su prethodili vašem elekronskom ishodištu?

Ljudi koji isključivo vole ogoleli tehno u stvari ga ne razumeju, jer za nas je pravi tehno mešavina različitih uticaja. Mi te uticaje prisvajamo i oni postaju naš izraz. Danas je tehno moda, za nas je strast. Između sebe smo razmenjivali house muziku, drum & bass, francuski hip hop, poput 113, Kerry James-a, Karlita.
Nije toliko bitno koji je je žanr, dok je emotivno i hipnotišuće. Dodali bismo i ambijentalnu muziku, kao zanimljivu primesu svemu navedenom.

Da li vam je fokus na novoj ili staroj muzici? Vaše kolege, Mind Against, provode puno vremena tragajući po Bandcampu, posebno Freddie. Neretko pesme koje su skoro deceniju stare.

Vrlo poštujemo Mind Against, kada ih već spominješ. S obzirom da postoji puno novih producenata, i nove muzike, njoj dajemo prednost. Samo u Francuskoj, Parizu mogli bi da navedemo nekolicinu izvođača, koji između sebe crpe inspiraciju i razmenjuju muziku. Shlomo, PVNV, AWB, Geinst…Ova godina biće nam svakako plodonosna, fokusirani smo na produkciju, tokom dana produciramo, uveče preslušavamo.

Moj osećaj je da novi pariski tehno iznikao iz ljubavi, prijateljstva i strasti. Da li se i u realnom životu držite zajedno, vi i autori koje smo malopre spomenuli. Da li sam u pravu, i kako vi to doživljavate?

Srećni smo u svim tim relacijama. U početku nas je zbližila zajednička muzička estetika, ali smo vremenom razvili istinske prijateljske odnose i spone. To je i dovelo do mnogobrojnih zajedničkih projekata, i to nas nadahnjuje, na tu umetničku povezanost gledamo kao na neku vrstu nagrade.

Manu, gde je jača devojačka fan baza, u fudbalu ili klabingu? 🙂

Manu: Što se devojaka tiče, iskreno kada gledam ljude u klubovima, gledam ih isključivo kao celinu. Pošto imam devojku, već sam na mukama, ne posvećujem se ni njoj dovoljno, a ni prijateljima. Nezgodno pitanje (smeh).
Karol dodaje, da je zbog devojaka i otišao u Pariz da studira.

Koliko vam je ljubav inspiracija za melodije?

Zavisi od našeg raspoloženja, ukoliko se osećamo emotivno, u tom pravcu i idemo. Kod nas nema improvizacije, ni sa muzikom, ni sa emocijama.

Lokacija iz snova za puštanje muzike, i šta bi za vas, kao producente, bio vrhunac ostvarenja?

Vrhunac uspeha bi bio filmski soundtrack, sa orkestrom.
Manu: Možda Carnegie Hall, ili mesto koje je potpuno bespuće, intimna atmosfera za odabrane.
Karol dodaje: Možda ne znam koje je moje mesto iz snova, ali znam koje nije – sva ona mesta gde su ljudi koju našu muziku ne bi razumeli.

Kako ostati svoj, a opet težiti širem auditorijumu?

Nikada se za auditorijum ne treba boriti ciljano. Auditorijum treba da bude posledica, ne uzrok. Tale Of Us recimo, između ostlalih pušta našu muziku, i na to gledamo kao na deo našeg muzičkog razvoja. Pre par godina smo slušali njihove setove, sada možemo da budemo ponosni da tu i tamo slušamo i nas na istim. Postoji neki element tajanstvenog i hipnotišućeg u našoj i muzici Afterlife-a, pa nas ne čudi što su nam se putevi ukrstili.

Pariz iz vaše perspektive: Gde šetati, ići u klabing, najbolje mesto za klopu..?
Koliko je Pariz deo inspiracije za vašu kreativnost? Gde nalazite mir u Parizu, vaše utočište od turbulentnih noći i prenatrpanih mesta?

Manu & Karol: Kao pravi Francuzi, hajmo prvo o hrani! Šalimo se.
Toliko toga Pariz nudi da je teško u bilo kojoj sferi nešto izdvojiti. Toliko internacionalnih uticaja, toliko kultura. Slično je i za šetnje. Trenutno volimo da šetamo kanalom St Martin, skroz cool mesto za razbibrigu. Za klabing, klub Concrete naravno, koji ima posebnu vibraciju, a takođe imamo i sjajne odnose sa ljudima koji tamo rade. Ipak, kada je o utočištu reč, odemo na tajanstveno mesto koje smo otkrili pre godinu dana, krov, koji je dostupan samo nama dvojici. Gleda na ceo grad, i kombinacija je spokoja i predivnog pogleda. Pariz je sam po sebi inspiracija. Mesto susreta različitih osećaja, tradicija, nekada stresan, ali uvek pun života. Ima magiju u sebi , i paradoksalno, svoju tužnu, melanholiju, koju je teško opisati, nju morate ovde da doživite. Za hranu najbolje da sa tobom slikamo sve u Parizu, pa da objavite na stranici, taman posle nekog događaja. Biće nešto ultra kalorično, tehno zahteva puno goriva.

Navedite mi tri pesme koje su ostavile najveći utisak na vas kao muzičare, ne nužno iz elektronskog polja muzike.

Manu: Seal – Violet / Beethoven – Symphonie n°7 / Notorious Big – Sky’s the limit
Karol: Hans Zimmer – Interstellar (Main Theme) / Larry Heard – You’re someone special / Nas – World is Yours

Intervju zvuči previše oficijelno kada sa nekim uživate pričajući. I kada je najveći deo te priče smeh. On ne može da se opiše u pismenoj formi, ali može da se oseti.
Šmekeri. Takva im je i muzika. I kada pricamo o ambijentalu “Enter”, tehnu “Noumene” ili magiji “Emotional Progress”. Kada pričamo o svemu. Jedan od najboljih tehno izvođača danas, a to što još uvek svi za njih nisu čuli, meni ih čini još boljim.

Najavili su i želju da uskoro posete Beograd.
Biće nam zadovoljstvo da ih pratimo od Beograda, do Pariza, i svuda dokle muzika dopire.