Filip Xavi – DJ, producent i promoter bio je gost osmog izdanja emisije Belgrade Intro. U protekloj deceniji on predstavlja aktuelnog i autentičnog predstavnika tehno scene kod nas.
Njegova izdanja nalaze se u katalozima ozbiljnih lejblova, a 2013. godine izdao EP izdanje “Inline Agents”. Pobornik je mračnijeg zvuka, vlasnik Teskoba Recordingsa, rezident je beogradskog Drugstore-a. Srđan Žikić je sa njim razgovarao o muzičkim pravcima, današnjoj sceni i izdanjima koje Filip sprema.
Za sebe kaže da je “Disciplinovani techno freak”. Filipe, šta to znači?
„To znači da uglavnom spavam, jedem i dišem tehno i sve što ima veze sa tim. Posvećen sam tome prilično“
Kako vidiš tehno pravac u Srbiji, od kada si počeo ozbiljno da se baviš muzikom i zabavom?
“Pravac je imao svoju evoluciju i tok. Sve je počelo sredinom devedesetih i tom prvom postavom DJeva koja je sve to predstavila publici u Srbiji. Prošlo je više od dvadeset godina scene kao takve u Srbiji, mislim da se za to vreme tehno razvio. Imao je svoje uspone i padove svakako. Kada sam ja počeo, početkom dvehiljaditih, mislim da je sve to tada bilo u nekom svom piku. Cela ta priča krenula je iz Industrije, cela ta ekipa – oni su doveli sve to do nekog nivoa. Nekako je sve to bilo paralelno sa svim onim što se dešava u svetu. Tehno je tada u svetu bio dosta aktuelan. Onda je došlo do nekog pada, to je počelo da se događa 2003. a to se najviše oseti po muzici koja je bila dominantna u setovima i u prodavnicama ploča. Šta se tu kao proizvod tražilo i nudilo, to je bilo dosta drugačije nego na početku”.
Da li je za to kriva hiper produkcija?
“Svakako da kada kvantitet zameni kvalitet to nikako nije dobro, jer se prosto izgubi poenta u moru nečega što je isto i pravljeno po nekim kalupima. Poenta je da je tehno dosta individualan izraz, bar sam ja to tako shvatio. Postoje neki tehno sastavi koji urade nešto i traju, ali mislim da scena jako ceni individualnost umetnika i izvođača. Onda imaš potpuno suprotnu situaciju, svi se trude da zvuče kao neko ili nešto što bi se nekome svidelo, ili bi ih dovelo negde, jer to radi neko ko je negde, pa po toj logici i ja ću da budem negde ako radim nešto kao taj neko drugi, mislim da je to greška”.
“Tehno je tokom godina jako čudno evoluirao”
“Bio je taj pad kvaliteta i muzike, izdanja, gomila ljudi koji su do tada bili nosioci zvuka i inovatori u žanru, izgleda da su previše vremena bili na gigovima i nije se dešavala neka nova muzika na tom nivou kao što su ti ljudi koji su doneli celu tu priču i koji su je izgradili. To je po meni trajalo pet ili šest godina, što nije malo jer je tada tehno jako čudno evoluirao. Kada sam počeo, još od kada sam bio u Concrete Djz puštao sam taj hard tehno. Tehno kao žanr se jako izdelio, otišao je u dve krajnosti. Bio je neki ultra besmisleni schranz techno, koji mene nije privlačio, a onda je bio neki totalno razvodnjeni minimal. Tu sam se našao u jednom vakuumu gde se ne pronalazim ni u jednom ni u drugom. Ta muzika koja se meni sviđa, jako sam morao da kopam i da istražujem da dođem do nje”.
Rekao si jednom prilikom da je najteža stvar koju si naučio da prepoznaš i da reaguješ. U tom smislu, kako danas vidiš ljude koji počinju, da li imaju tu vrstu odnosa da prepoznaju i reaguju – ili je danas jednostavno i lako baviti se miksom i DJ ingom?
“Mislim da je danas teže nego ikad baviti se DJ ingom jer postoji mnogo informacija koje mogu da te zbune, previše ih je. Uopšte nije teško doći do muzike i do opreme koja bi ti omogućila da napraviš bilo kakav početak. Mislim da je uzbudljivije nego pre, ima više ljudi sa kojima možeš da deliš ideje. Ne bih gledao na to kao na konkurenciju, sada postoji više ljudi sa kojima možeš da pričaš i da tako učiš i da kroz tu komunikaciju koju imate kao predstavnici tehno scene širite pozitivnu priču. Puštam petnaest godina, tek sada se pojavljuju neki klinci koji me pitaju stvari sa željom da im nešto kažem. Spremni su da slušaju”.
Pošto se baviš i promoterskim poslom, šta je potrebno za organizaciju jednog dobrog događaja?
“Prvo, potrebno je da poznaješ sredinu u kojoj organizuješ događaj. Moraš da prepoznaš koji su kapaciteti te sredine, da umeš da osetiš šta ljudi žele, šta žele da čuju. Mislim da je muzika ono najbitnije. Sve ostalo nekako klikne na svoje mesto. Prostor diktira dosta toga, šta tu može da se desi a šta ne. Mislim da postoji dobar razlog zašto su takve žurke koje sam radio u Dragstoru a ne negde drugde, taj prostor je vrlo nemilosrdan. Ima tendenciju da ako se ne popuni energijom kojom treba da se popuni, nešto tu nije kako treba. Jedino što se dešava da ta energija bude adekvatna jesu te žurke koje sam radio i ta muzika koju želim da ljudi čuju”.
Scena sve više komentariše činjenicu da li je dobro ili nije dobro da se za neke događaje podeli dosta karata. Kakav je tvoj odnos prema tome?
“ To je dosta široka tema. Generalno, kultura neplaćanja ulaznica jeste pogubna za sve one koji nisu korporacija. Jako je teško biti nezavisni promoter u klubu koji nije produkcijskog ranga ni blizu tih događaja koji su namenski. Ulazimo u filozofiju zašto neko dolazi. Da li neko dolazi tu zato što će tamo neko biti ili će svi tamo biti, zato što ne znaš gde bi, ili zapravo imaš ideju zašto si tu tu i šta za tebe to predstavlja. Sve je to mutno ako nije muzika ono što je glavno. Da se razumemo, ja bih voleo da neko dođe i istrese novac i kaže, evo džabe Džef Mils”.
Na čemu radiš kada je tvoja produkcija u pitanju?
“Sledeći EP izlazi na Subsist etiketi, to je label koji je objavio moj prvi solo EP pre tri godine. Jedna od tih traka ide na vinil kompilaciju. Tome se dosta radujem jer je to neka muzika koju sam producirao pre dve godine, a sada je došlo vreme za objavljivanje. To su neke trake koje su za mene jako posebne, jer sam ih producirao u nekim vremenskim periodima kada mi se svašta dešavalo, uspeo sam to na taj način da kanališem. Radim na novim trakama, planiram uskoro da se ponovo vratim Teskobi, da malo oživim sve to, jer sam pre bio zadovoljan kako je sve to išlo”.
