“Muzika je uvek bila velika strast i veliki deo mog života. Nisam jedan od onih ljudi koji rade dvadesetčetvoročasovne sesije u studiju koje ne mogu da prekinu. Uvek kažem sebi ‘ok, vreme je za kafu’, ili ‘vreme je za jelo’. Veoma je napeto kada pravim muziku i to ne mogu da radim duže od četiti, pet sati”, otkrio je Aril.
On koristi svoje vreme
Ponekad je upravo par sati više nego dovoljno. ‘Groove La Chord’ – Brikhina uspešna ikonska Detroit techno numera – završena je za svega pola sata, dok je čekao da dodje devojka sa kojom je trebalo da se vidi.
Snimio je traku kada je imao samo 19 godina, to je bila jedna od prvih traka koju je napravio nakon preseljena u Stokholm iz ruralnih oblasti Švedske, što je označilo početak karijere u muzičkoj industriji, iako to tada nije znao. “Traka je samo stajala nekoliko godina dok sam pokušavao da pošaljem demo lejblovima u Švedskoj, a kasnije i u Evropi, nije uopšte išlo dobro”, objasnio je Brikha.
Na kraju je ‘Groove La Chord’ i još jednu traku poslao underground lejblovima iz Detroita, 430 West i Transmat Derrick May-a. Na Brikhino iznenadjenje, obe etikete su putem faksa poslale odgovore, i obe su želele da izdaju ‘Groove La Chord’ koju je Brikha uključio samo na B strani.
Traku je izdao za Transmat kao deo ‘Art of Vengeance’ EP, zajedno sa ‘Wayback’, a pulsirajuća, sirova energija ‘Groove La Chord’ pozdravljena je od strane detroitskih velikana medju kojima su Robert Hood, Basic Channel, Underground Resistance. Detroitski zvuk postao je zaštitni znak muzike Brikhe nekoliko godina, što mu je pomoglo da oblikuje svoj zvuk za debi album objavljen za Transmat, ‘Deeparture in Time’, pre nego što je svoj zvuk razvio, što primećujemo na njegovom drugom albumu ‘Ex Machina’ koji je izdat osam godina kasnije. Upravo na drugom albumu Brikha se okreće melodičnijem pravcu sa elementima progressive i trance zvuka koji su pronašli put u njegovoj muzici.
Ali uprkos njegovom jedinstvenom zvuku i volji da razvije svoj zvuk, Brikha je uvek davao sebi vremena kada je pisao muziku. U pitanju je producent kome je kvalitet draži od kvantiteta, što se reflektuje malom, ali neosporivo uspešnom muzikom iz njegovog kataloga. Etos produkcije nalazi se u njegovom pogledu na svet koji korene vuče iz realizma. “Ta romantična ideja o tome da se prepustiš inspiraciji, primetio sam nakon nekoliko godina pokušavanja da je to u stvari glupost, samo treba da sednete i iskoristite vreme”, tvrdi Brikha.
Muzika spaja ljude
Još jednom, iako je on producent koji ne dozvoljava muzici da vlada njegovim životom, Aril je neko ko preferira da to bude hobi ili pasija. Brikha je i dalje svestan potencijala koji muzika ima za komunikaciju izmedju ljudi, da muzika spaja ljude, čak i u teškim okolnostima.
Njegov EP ’Hope’ nastao je u saradnji sa izraleskim techno dvojcem Deep’a & Biri. Trake na izdanju, jedan original Brikhe, jedan od Deep’a & Biri, a zatim i remiksi, svakako važe za inteligentan, dubok trijumf muzike. Ovaj projekat je posebno važan za neke ljude upravo zbog nade (eng. hope) jer spaja umetnike iz Irana, mesta rodjenja Brikhe, i Izraela, dve zemlje koje imaju medjusobne probleme uzrokovane religijom, političkom i vojnom napetošču izmedju Izraela i Palestine, različitim interpretacijama koje su uzrokovale niz padova u vezi izmedju Irana i Izraela.
Godinama, Brikha je odbijao da nastupa u Izraelu zbog ovih tenzija jer se osećao neprijatno pri pomisli da poseti ovu zemlji. Bio je to kako kaze, njegov tihi protest. “Nakon sedam godina odlučio sam da bih više voleo da odem tamo i upoznam ljude”, otkrio je Aril.
Aril Brikha je konačno stigao u Tel Aviv, upoznao Deep’a & Biri, i odmah su se združili. “Kada sam prvi put upoznao Arila to što je Iranac nikada mi nije bio problem”, izjavio je Deep’a.
Ali Brikhina poseta nije prošla bez incidenata. U noći kada je nastupao na Black Crow večeri 2012. godine palestinski projektili ispaljeni su u Tel Aviv prvi put nakon 1991. godine, što je učinilo da gradom zavlada panika.
“Klub The Block obično primi 800-1000 posetilaca, a na kraju je bilo 50-100 možda čak ni toliko, ali za te hrabre ljude koji su došli, sigurno je bila posebna noć”, priseća se Brihka prve posete Tel Avivu.
‘Hope’ EP inspirisan je ovim dogadjajem, a nakon toga posetio je zemlju još nekoliko puta, kada je i došlo do saradnje. Brihka je kao jedini uslov postavio da svi prihodi idu fonacijama za mir izmedju Izraela i Palestine, što se i desilo. Ovo je bio još jedan dokaz da muzika može da pomeri granice i spoji ljude, čak i u ovakvim situacijama. Ova rečenica možda zvuči kao kliše, ili čak otrcano, ali Brikha, koji je pesimista koji ne koristi hiperbole izjavio je da je: “Muzika najsnažnije oružje. Elektronska muzika posebno je nešto čemu ne možete suditi, jer prvo morate da vidite ime autora, pa onda tek možete da ime povežete sa delom sveta ili zemljom”.
Brikha šalje poruku da postoje veće i važnije stvari u životu od muzike, ali da muzika može da ima veliku ulogu u izlečenju sveta i da na neki način može da ga učini spokojnijim. A ako ta muzika ima Brikhin dubok, bogati elektronski dodir, utoliko bolje.
Upravo ovog vizionara slušamo lajv 7. aprila na Music Reactions žurci u klubu Drugstore.
