Igor Krsmanović je DJ i producent iz Beograda čiji zvuk je rođen uticajem kvalitetne muzike artista kao što su The Prodigy, Chemical Brothers, Underworld i mnogih drugih.
Igorov zvuk je danas dosta bogat zbog takvih uticaja tako da u njegovoj muzici možete čuti širok spektar frekvenci koje žanrovski mogu da idu od tribal, tech house-a pa sve do jazzy, latino i minimalnih zvukova.
Nedavno je uradio remix za pesmu „Roots“ od Miroslava Pavlovića, a mi smo njemu postavili nekih 20ak pitanja na kojih je Igor odgovorio ovako…
- Reci nam – zašto muzika? 🙂
Potpuno me ispunjava. Odavno sam to shvatio. I mislim da sam još kao klinac znao šta hoću, šta me pokreće i gde je moje mesto na ovom svetu.
- Novac ili ljubav?
To ne može da se poredi. Novac je racionalna, a ljubav iracionalna kategorija. Srećan sam što mi ljubavi ne manjka, a novca iako nikad dosta, on ne utiče na čovekovu sreću 🙂
- Da li si imao podršku prijatelja/porodice kada si krenuo da se baviš muzikom ili ne?
Ne, pogotovo ne podršku porodice. Nisu me sprečavali da se bavim muzikom, ali nisu mi bili ni oslonac. Dok sam sklapao svoje prve melodije i ritmove, porodica je mislila da gubim vreme. Nikada nisu nazivali moju muziku „pravom“, već „lupanjem“, „sve jedno, te isto“. Jednostavno, njihova shvatanja muzike su se razlikovala od mojih. Šta da se radi, pogreši čovek 🙂
- Da li si imao nekada neko umetničko ime?
Ne.
Igor_Krsmanovic_promo_mix_july_2015 by Igor Krsmanovic on Mixcloud
- Šta te inspiriše?
Putovanja i avanture, moja draga, priroda, kvalitetna premium kafa…
- Najbolje klupsko iskustvo?
Jako dobro pamtim atmosferu sa mog gostovanja na festivalu „Nisomnia” u Nišu. Zapravo, zaista volim taj grad i njegove ljude koji imaju divnu energiju. U njemu se uvek odlično provedem.
- Koju pesmu bi voleo da si je isproducirao?
Neću biti nimalo skroman – „Pink Floyd – Shine On You Crazy Diamond“.
- Šta je ono što ljudi obično greše u vezi tebe?
To što sam nekad distanciran, tumače kao da mi nije stalo. Istina je da sam borac iz senke, pritajeni zmaj.
- Da se ne baviš muzikom, čime bi se bavio?
Bavio bih se više dizajnom i proširio iskustvo sa grafičnog i web na industrijski dizajn i dizajn enterijera.Možda bih bio aktivista koji se bori za prava ljudi i životinja ili bih pravio najbolju rakiju na svetu.
- Koji je najlakši način da upadneš u muzičku industriju?
Ne postoji lak način, barem ne onaj ”pravi”. Pored talenta, potrebno je ulagati trud, ali ne kratkoročno, već stalno raditi na sebi i usavršavanju znanja. Uz to potrebno je i malo sreće. Ali, nije bitno gde uđeš, već i koliko tamo ostaneš. Kod nas, nažalost, ništa se ne odvija normalnim tokom. Sistem vrednosti je degenerisan. Ako si talentovan lupiće te po glavi. Jedina svetla tačka vremena u kome živimo je napredna komunikacija, koja nam daje mogućnost da se lako povežemo sa celim svetom i živimo van ovog našeg mikrokosmosa zvanog Srbija. Tako kreiramo šanse da naš pravi kvalitet zaista pronađe i pravi put. Da bude prepoznat od strane pravih ljudi.
- Ne ulaziš u klub bez…
Novca i dobrog raspoloženja.
- Preporuči nam dobar album?
Nicola Conte „Jet Sounds“, Crystal Method „The Legion Of Boom“.
- Omiljeno jelo koje voliš da spremiš?
Nisam neki vrsni kuvar. Ali volim da spremam paste, pravim svoje recepte, kombinujem sastojke. I za pastu uvek dobijem dobre feedback-ove!
- Šta je precenjeno u muzici?
Nažalost, DJ-evi.
- Šta je potcenjeno u muzici?
Najčešće, kvalitet koji egzistira van svih trendova.
- Ko je na tebe najviše muzički uticao?
Definitivno “Chemical Brothers”.
- Kog producenta bi trebalo da poslušamo i kog DJ-a bi trebali da čujemo?
U ovom trenutku mi padaju na pamet: Mathew Jonson, Johnny D, Shlomi Aber, Tapesh, Moritz Piske…
- Da li možes da izdvojiš nekog od tvojih mlađih kolega za koje misliš da imaju kapaciteta da naprave dobru karijeru?
Ne želim da izdvajam, jer sigurno ću propustiti nekog ko zaslužuje da bude pomenut. Istina je da ima mnogo mojih mladih kolega koji zaslužuju mnogo veću pažnju nego što je dobijaju. Svakog dana otkrijem nekog ko me iznenadi.
- Najčudnija stvar koju si doživeo kao DJ?
Bilo je to pre par godina u jednom klubu u Sloveniji. Dok sam radio, više puta mi je za pult prilazio tip srednjih godina i tražio da mu pustim stvar “Afrika”. U tom trenutku nisam imao pojma šta hoće. Hteo sam da budem fin, pa sam mu objasnio da bih vrlo rado pustio, ali nemam tu stvar. Prošlo je par sati, tip se pojavio sa diskom Dina Dvornika u ruci i rekao: “Evo sad imaš da pustiš!“. Sreća pa sam već prestao da radim.
- Šta je prvo što ćes uraditi nakon odgovaranja na ova pitanja?
Odgledaću True Detective S02E04 i popiti nešto ledeno. Živeli!
