Ukoliko želimo da govorimo o delu Anthony ‘Shake’ Shakira u muzici, dovoljno je reći samo da je on jedan od producenata koji su zaslužni za stvaranje techna. Iako nikada nije dobio popularnost kao Juan Atkins, Octave One, Derrick May ili Kevin Saunderson, njegova traka „Sequence 10“ jeste jedna od najpoznatijih techno traka ikada. Izdao je trake za mnoge poznate labelove kao sto su Tresor, Peacefrog, Metroplex, International Deejay Gigolos, 7th City, Klang Elektronik, Puzzlebox, Track Mode, Moods & Grooves. Takodje radio je i na projektu Urban Tribe zajedno sa Kenny Dixon Jr, Carl Craig i Sherard Ingram-om.
Popularnost Anthony Shakir-a nikad nije zaživela izmedju ostalog iz dva ključna razloga. Kao prvi navodi se da njegova muzika ne može da pripadne jednom žanru, što ćini nemogućim da se predvidi kakva će biti njegova sledeća traka. Ponekad sempluje Giorgio Moroder-a a ponekad pravi instumentalni hip hop. Dok drugi razlog jeste to što je svoje najbolje trake izdavao i izdaje za svoj sopstveni label, Frictional Recordings, čiji ograničen broj vinila je nemoguće pronaći i kupiti poslednjih godina.
Anthony Shakir se muzičkom produkcijom bavi od 1981. godine. Shake ima veoma važnu ulogu u oblikovanju muzičkog pravca u gradu Detroitu, zajedno sa Juan Atkins-om i Derrick May-em. Saradjivao je sa May-em i Carl Craig-om kao producent na nekoliko traka za label Metroplex. Radio je u menadzmentu za taj label nekoliko kjlučnih godina kada se taj label razvijao. Njegov prvi solo materijal, traka , ‘Sequence 10’ , se pojavila na kompilaciji Techno! The New Dance Sound Of Detroit koja je izašla za Virgin Records. Shake se distancirao od evropske scene zbog čega je dobio podršku puno kolega, i njegova muzika je bila sličnija drugom talasu Detroit techno producenata, kao što su „Mad Mike“ Banks i Claude Young – tvrdje trake sa elementima electro, hip-hopa, i funka. Shake-ova reputacija raste poslednjih nekoliko godina, što je rezultat rada njegovih label-ova Frictional i Puzzlebox, koje je osnovao 1996. zajedno sa techno producentom Keith Tucker-om, bivšim članom Aux 88. Takodje, izdao je seriju traka pod alijasom Da Sampla dok je Shake-ov and Tucker-ov label Puzzlebox Records zajedno sa Underground Resistance i Guidance Recordings-om, postao jedan od izvora pravog, tvrdog, neiskrivljenog Detroit techna.
The Clubber: Bili ste prisutni i učestvovali ste u pisanju istorije techna u Detroitu. Možete li da nam ispričate kako ste došli u kontakt sa technom i kako se sećate početka techno muzike u Detroitu?
Shake: Kada je techno počinjao, nisam imao predstavu njegovog početka kao ni predstavu da je novi pokret stvaranja muzike počeo. Znao sam samo da želim da saznam kako se pravi traka i kako ja mogu da je napravim. Nikada nisam išao na žurke ali sam puno slušao radio. Bile su to kasne sedamdesete i rane osamdesete. Zvuk muzike se menjao ali i način na koji je muzika bila predstavljena publici se takodje menjao. Muzika je počela da bude predstavljana kroz spotove, ovako sam i ja čuo neki novi zvuk. The Electrifying Mojo i njegova radio emisija kao i MV3 na televiziji bile su prvi izvori odakle se nova muzika mogla čuti.
The Clubber: Kako su ljudi u Detroitu reagovali na novi, znatno tvrdji stil dance muzike, techna?
Shake: Kada je Electrifying Mojo pustio bilo koji zvuk, on je postao novi stil toga vremena. Muzika koju je on puštao u radio emisiji, njegov stil dopreo je i uticao na mnogo ljudi, stvari i stilova. Grad Detroit je gutao sve, što se širilo i na čitavu državu Mičigen, i na severo zapadni deo Sjedinjenih Američkih država. Bio je to novi stil, novi zvuk i svi su pratili šta se dešava u Detroitu.
The Clubber: Kada je u pitanju Vaša produkcija, da li mislite da je vaše delovanje u stvaranju muzike u Detroitu uticalo na njen pravac?
Shake: Ne u nekoj velikoj meri. Pokušavao sam da ubedim nekoliko ljudi koje sam poznavao da provere neke nove stvari i da probaju da zvuk vode u drugim pravcima. Kao producent nisam bio toliko uspešan da u ovo ubedim neke ljude sa kojima sam saradjivao. Oni ustvari nisu bili zainteresovani za techno kao muzički pravac. Bili su više zainteresovani za neke popularnije stvari toga vremena.
The Clubber: Tokom Vaše karijere bili ste okruženi ljudima koji su imali svoj stil i koji su uticali na dosta drugih producenata u čijem produkcijskom radu se oseća njihovo prisustvo. Kako ste uspeli da stvorite svoj sopstveni stil u kome se ne prepoznaje uticaj drugih i da Vam svaka traka zvuči skroz drugačije?
Shake: Znao sam da, ako želim da neko čuje moj rad, moram da nadjem način da stvorim jedinstvani, posebni stil, drugačiji od stila techno divova koji su me okruživali. Oni su već posedovali ime i zvuk, tako da sam shvatio da moram da nadjem neki svoj stil da ne bih bio plagijator. Već mi se dopadao širok spektar zvukova i tonova tako da sam taj pristup i to znanje upotrebio za svoj cilj, stvaranje techno muzike.
The Clubber: Poznati ste kao neko ko se ne zadržava na jednom muzičkom stilu, da li smatrate da to neophodno da bi traka bila dobra, kako Vi gledate na to? Šta je zajedničko Vašim trakama?
Shake: Uvek mi se dopadao širok sprektar muzike. Smatrao sam da je to slučaj sa svim ljudima. Danas znam da nije baš tako. Trudim se da trake koje stvaram budu osnova za sve trake koje se mogu čuti u mojim setovima. Nadam se da je zajednička osobina mojih traka kvalitet. Da pojednostavim, one su jednostavno funky.
The Clubber: Kako biste Vi, kroz par reči, opisali Vašu muziku nekome ko je nikada ranije nije čuo?
Shake: Dobre i funky. Mada mislim da danas ovu reč niko više ne koristi.
The Clubber: Koja je bila Vaša uloga i koliko ste zapravo Vi pomogli detroitskim izvodjačima Derrick May-u i Carl Craigu, Juan Atkins-u na njihovim ranim izdanjima? Kakva je bila vaša saradnja?
Shake: Sa Juan-om I Derrick-om vrlo malo. Najviše sam saradjivao sa Eddie Fowlkes-om koji me je upoznao sa njima. Saradjivao sam sa Carl Craig-om, bilo je to, da kažem, učenje gledanjem, sa Kevin Saunderson-om, on mi je objasnio kako da na sve gledam kao na posao.
The Clubber: Kažu da ste odigrali važnu ulogu u razvoju Metroplex-a, možete li nam reći nešto više o tome?
Shake: Bio sam deo, kako bih nazvao, druge faze Metroplex-a. Juan je otišao van grada i ostavio Martin Bonds-u da rukovodi njegovim studiom. U ovom periodu sam počeo da pravim trake tamo. Napravili smo neke trake koje su bile deo Techno 2 kompilacije. Mislim da je Marty zaslužniji za ponovni razvoj Metroplex-a nego ja, jer sam tada pokušavao da napravim i hip hop trake.
The Clubber: Da se osvrnemo malo na Vaš produkcijski rad. Jedan od najvažnijih događaja u Vašoj karijeri svakako je bila koprodukcija na Urban Tribe-ovom albumu “The Collapse of Modern Culture” (1998.) izdanom za Mo’ Wax. Na tom prvom Urban Tribe-ovom albumu ste sarađivali sa Carl Craig-om, Kenny Dixon-om, Moodyman-om i Sherard Ingram-om . Recite nam nešto o ovoj saradnji?
Shake: Urban Tribe je grupa koju je osnovao Sherard Ingram, mi ostali smo u tome igrali manju ulogu. Uvek bismo pričali o muzici, sample-ovima i ponekad ih razmenjivali. Bilo je ovo divno iskustvo za mene.
The Clubber: Prva stvar koju ste objavili jeste traka ”Sequence 10” 1988. godine na legendarnoj kompilaciji “Techno! The New Dance Sound Of Detroit” (Virgin). Recite nam kako je došlo do stvaranje ove trake i kako su baš Vašu traku odabrali za tu kompilaciju?
Shake: Pozajmio sam Korg POLY 800 i CASIO CZ 5000 od prijatelja iz detinjstva. Sećam se da sam pokušavao da shvatim kako se koristi CZ 5000 i nisam uspeo u tome. Napravio sam nekoliko traka i snimio ih na kasetu a zatim ih pustio Derruck-u, zajedno sa ostalim trakama za koje sam mislio da nije dovoljno dobre . Derrick May je neke pustio na nastupu u The Music Institute-u. Derrick je potom napravio kompilaciju u kojoj je stavio moju traku. Bio je to početak za mene.
The Clubber: 1993.godine izdali ste dva EP-a Club Scam za Trance Fusion i EP “5% Solution” za Metroplex. Koliko ste dugo radili na tim EP-ima? Koji od Vaših EP-ova je Vama najdraži?
Shake: 5% Solution je bio EP koji je završen 2 godine pre nego što je izdat. Club Scam je napravljen dok sam čekao da 5% bude izdat. Volim oba zbog toga kako su napravljeni. Oba na EMU SP12. Jedino što sam čekao bilo je da je Juan izda, došao je pravi trenutak i izdao je EP za Metroplex.
The Clubber: Frictionalism 1994-2009 izdata je za Rush Hour na 3 cd-a i jednom vinilu. Tu se nalaze jedne od Vaših najboljih traka kao i neke neobjavljene trake iz tog perioda. Kako ste se odlučili na ovaj potez?
Shake: Oduvek sam želeo da izdam album na kome će se nalaziti kvalitetan i vredan material koji sam tada još trebao da napravim. Imao sam priliku da izdam album za izdavačku kuću EFA ali su prestali sa radom. Zajedno sa izdavačkom kućom Rush Hour uspeo sam da napravim, nešto što smatram katalogom mog label-a Frictional. Mislim da mi je ovo pomoglo da se upoznam sa nekim ljudima koji nikada nisu čuli moju muziku ili nisu nikada uspeli da dodju do nje.
The Clubber: Koga od izvodjača volite privatno da slušate? Koja Vas muzika inspiriše?
Shake: Volim mnogo svačega. Ponekad slušam radio, ponekad gledam filmove. Jazz je svakako inspiracija. Volim istoriju jazz muzike.
The Clubber: Šta možemo u narednom periodu da očekujemo od Vas?
Shake: Album sa novim melodijama i nekoliko remixa.
