U poplavi stranih festivala po obali jako je teško parirati im jer imaju basnoslovne budžete i line upove. Jedino moguće je pokušati nešto drugačije, neku drugu ideju uzgojiti, nešto kvalitetno i na duže staze, ispričao je u intervjuu za The Clubber, Pero Brčič, poznatiji kao Pero Fullhouse. Pero je jedno od vodećih imena i doajena hrvatske scene elektronske muzike, veliki promoter i organizator značajnih dogadjaja i festivala i svakako di džej u čijim nastupima se iskreno uživa.
1. Koliko se promenio klabing u odnosu 90-e godine?
Čini mi se da su ljudi postali previše komotni. Nekad se na dobar party putovalo i par stotina kilometara dok je danas to rijetkost. To ne znači da nema dobrih partija, dapače. Scena se konstantno mijenja, govorim o technu, naravno, i to je bit techna. Uvijek ići naprijed. Nisam nostalgičar jer sam svjestan da svaka generacija tvrdi da je prije bilo bolje. Lako se uhvatiti u tu zamku. Poštujem prošlost ali gledam naprijed.
Što se muzike tiče promjenilo se puno toga. Sve je dostupnije i samim time ljudi to doživljavaju manje vrijednim. Svaki tjedan na Beatportu izađe 16 000 traka. To je fascinantna brojka koja raste iz dana u dan. Super je što je tehnologija omogućila svima da rade muziku ali s druge strane to je prouzrokovalo previše smeća.
2. Ko i šta je najviše uticalo da se uzdigne hrvatska scena?
Najviše rad entuzijasta, promotora, dja i ostalih koji su srecem u ovoj muzici. Fejkeri brzo otpadnu kad skuže da se tu preko neći ne mogu ostvariti svoje zamisli. Ljudi koji godinama stavljaju sve na rizik zbog te ljubavi utabali su put Hrvatskoj kao br. 1 festivalskoj zemlji u Evropi. Sve ove godine rada, prenošenja informacija i iskustava usta do usta preko gostujućih dja stvorili smo pogodan teren stranim festivalima. Naravno uvijek se ponavlja da pioniri i ljudi koji su najviše bitni za to budu zaboravljeni ili marginalizirani.
3. Stekao sam utisak da je Moondance dosta drugačiji od ostalih festivala u Hrvatskoj, šta za tebe predstavlja Moondance i koji je njegov cilj, da postane što veći ili da neguje poseban zvuk?
U poplavi stranih festivala po obali jako je teško parirati im jer imaju basnoslovne budžete i line upove. Jedino moguće je pokušati nešto drugačije, neku drugu ideju uzgojiti, nešto kvalitetno i na duže staze. Upravo to je Moondance koji je sa skromnim budžetom nakon samo 2 izdanja skupio respektabilan broj ljudi koji ga slijede. I koji je tim kvalitetnim imiđom uspio parirati i posjetom nekim stranim festivalima. Jako se brinem o kvalitetnim izvođačima kao i najboljem mogućem razglasu. Nedavno završeni Moondance kao i onaj iz prošle godine postali su referenca mnogima što se zvuka tiče. Isto tako i ambijent kule Kamerlengo je jedninstven što pridonosi atmosferi i doživljaju. Naravno, Moondance je prvenstveno techno festival s svim njegovim kvalitetnim izdancima, od Detroita pa dalje. Ove godine započeli smo drugu večer samo s live izvođačima koji su nastupili s tonom harwarea. Imali smo odličan prijem. Octave One su razvalili, kao i Analogue Cops, Saytek te Ivan Komlinović i Jan Kinčl Zero kojima su ovo bio premijerni live nastupi. Publika je ostala oduševljena te će sigurno nastaviti tim putem. Već sam u procesu bukinga za 2016. Želim pokazati da se techno može izvoditi i uživo.
4. Kako Vam se čini povezanost izvodjača iz Hrvatske i Srbije? Da li bi smo trebali da još više radimo na tome kako bi postalo normalno da jednom mesečno neko dodje na obe strane?
Osobno, nemam problema s tim. Puno je vaših dja nastupalo kod mene i još uvijek nastupa. Mislim da sviraju koliko ima potražnje, ali da se može uvijek bolje , može
5. Od kako su stranci otkrili prelepo hrvatsko primorje, doveli su veliki broj festivala koji su sada svetski poznati. Koliko je to pomoglo klabing?
Kao prvo, 1 mjesec ljeti ne čini Hr klabing. Ti festivali su napravili puno za sliku Hr ali su i donijeli neke probleme. Vrlo je teško domaćim promotorima koji nemaju tolike budžete. Javlja se i situacija da bukiraju ekskluzivno dje i da se više ne može dobiti te djeve koji su nam 10 godina i više noramlno dolazili. Iako je njihova publika 90% strana i praktički nismo konkurencija. Što je apsurd. Kad se agencijama spomene Hrvatska jednostavo polude s cijenama, upravo zbog tih festivala. Tako da je teško i zimi dobiti neku facu po normalnoj cijeni.
S druge strane imamo situaciju da je zbog silne količine festivala i medijske slike elek. muzika postala široko prihvaćena tako da bilježimo porast i domaće publike na partijama kad ljeto završi. Kad bi strani festivali imali malo više senzibiliteta prema lolalnim djima i promotorima, vjerujem da bi scena bila još bolja.
6. Da li na našim prostorima dobar DJ mora da bude i promoter da bi napredovao u karijeri?
Ja sam morao postati promotor i organizator jer jednostavno nisam imao gdje svirati. Bilo je par klanova i ja kako nov, mlad, pun sirove energioje se nisam uklapao. Pa je proradio dišpet i postao sam organizator i promotor. I to mi je ušlo u krv tako da bez toga ne mogu više. Imam dvije karijere koje se međusobno prepliću što ima svojih pozitivnih ali i negativnih strana. Definitivno d aje to način da u početku sebe promovirate ali kasnije to zna vbiti veliki uteg. Evo ja se zbog organizacije nisam uhvatio produciranja jer nemam vremena.
7. Šta je ono oko čega ljudi obično greše u vezi sa Vama?
Mnogi misle da živim high life, ono stalno partiji, muzika, zezancija. Situacija je skroz obrnuta. Živim skromno i tarem se od posla. Oko festivala radim posao koji realno obavlja 4- 5 ljudi. Da mi nije ušlo u krv, odavno bih prestao. Svi oko tebe pate jer nemaš kvalitetnog vremena za posvetit se. Ovo nije posao od 8 sati dnevno nego 24/7.
8. Poslednja ploča koju ste kupili?
D’MARC CANTU – Long Weekend
9. Najbolji albumi svih vremena?
Ima ih previše. U muzici sam još iz vremena punka, new wavea, rane elektronike, i svo to razdoblje ima neke svoje heroje.
Ali kad bih morao općenito birati u sam vrh bi došli oni koji su najviše imali utjecaja na razvoj moderne glazbe
Neki od tih su:
Kraftwerk – Man Mashine
James Brown – Live At Apollo
Michael Jackson – Thriller
The Clash – London Calling
The Beatles – Sgt. Peper’s Lonely Haert’s Club Band
Prince – Sign of Times
David Bowie – The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars
Funkadelic – One Nation Under a Groove
Radiohead – OK Computer
The Prodigy – The Fat of The Land
The Velvet Underground and Nico – The Velvet Underground
10. Top 5 traka koje volite da provučete kroz set?
Mr. G – The house is a nation
Mr. G – Faith
Steve Murphy-Climax
Green Velvet – Destination Unknown
Theo Parrish – Falling Up
11. Putovanje na kome ste se najbolje proveli?
Ne sjećam se
12. Žurka koja Vam je ostala zauvek u sećanju?
U Dubrovniku 1997. kad sam upoznao svoju suprugu
13. Koja je poslednja stvar koja Vas je dobro nasmejala?
Redovito se smijem na razne teorije zavjera. Od chemitrailsa pa dalje
14. Ko je na Vas najviše muzički uticao?
A ko nije? 🙂 Ipak mislim da su presudnu ulogu u ranom razvoju imali punk bendovi a kasnije elektroničari kao Depeche Mode.
15. Kada slušate ostale kolege, šta je to ono po čemu ocenjujete njihov rad i stvarate sliku o tome da li je dobar u svom poslu ili ne?
Definitvno je to da budu svoji, drugačiji, da nikoga ne kopiraju. Po cijenu greške. Najgora stvar koju mi dji šalju su miksevi traka iz Beatport 100 liste
16. Kakvo je trenutno stanje na sceni u Hrvatskoj?
Čini mi se da se zadnjih godina scena ponovo budi. Sve je više događaja.
17. Kako Vam se čine mlade nade u Hrvatskoj i generalno u regionu, da li bi izdvojio nekog za koga misliš da ima kapaciteta da napravi dobru karijeru u polju elektronske muzike?
Vjerojatno će neki napraviti karijere i bez da se meni svide. Meni to nije mjerilo. Neki igraju na sigurne karte neki riskiraju s dobrom muzikom. Uvijek sam uz ove druge.
18. Kad dodjemo u Split, šta obavezno da posetimo?
Junglu – najluđi underground klub u okolici
19. Kada da Vas očekujemo ponovo u Beogradu?
Čim me neko pozove na neki dobar parti
20. Šta je prvo što ćete uraditi nakon odgovaranja na ova pitanja?
Pojest nešto kalorično 🙂
