Dovoljno je napisati samo Dejan Milićević da bi svi znali o kome je reč. Iza njega je dugogodišnja uspešna karijera i on je svakako jedan od naših najboljih i najuspešnijih disk dzokeja koji nikoga posle slušanja nije ostavio ravnodušnim. Spremili smo mu dvadeset pitanja i saznali nešto više o njemu, njegovoj karijeri i pogledima na svet oko sebe.
- Ćao Deki, šta kod tebe trenutno ima novo, šta se dešava?
Hey pozdrav, sve 5 kod mene. Baš sam završio današnji studio session pa da ti odgovorim na par pitanja. Od novih dešavanja ima svašta, label, gigovi, i sve više interesantnih projekata vezanih za muziku.
- Koja je najteža stvar koju si naučio od kada si profesionalno počeo da se baviš dj-ingom?
Hm, teško pitanje. Mislim da dj karijera koja traje dugo poput moje je svojevrsna škola, neprekidni rad sa ljudima ti daje neko iskustvo koje ne možeš da naučiš iz knjige već moraš da doživiš. Kako da ti kažem, svaki vikend sam u saradnji sa različitim promoterom i što bi rekao narod “sto ljudi sto ćudi”. Budući da je sve krenulo iz čiste ljubavi prema muzici, a ne iz poslovnih razloga, mogu da kažem da je najteži deo bila organizacija i balansiranje vremena koje trošim na artistički aspekt svega i onog vremena koje trošim za networking i komunikaciju sa labelovima, artistima i promoterima.
- Kako ti doživljavaš muziku koju pustaš?
Kao način da izrazim ono što trenutno osećam i kao komunikaciju izmedju publike i mene na nekom drugom nivou bez potrebe za rečima ili delima.
- Koje personalne karakteristike i veštine su po tebi najbitnije da bi postao uspešan?
Ja mislim da ne postoji neki univerzalni recept za uspeh u mom poslu ali sam siguran da koncepcija, rad i spremnost da se pomiriš da stvari nekad ne idu tokom kojim si zamislio su neke od karakteristika koje su i te kako potrebne.
- Da li postoje neki muzičari kojima se diviš i zašto?
Naravno, postoji čitava plejada istih. Npr. Herbie Hancock koji i u svojim osamdesetim ne prestaje da me oduševljava, ili Prince, mali-veliki car svoje vrste koji izdaje albume koji su sve bolji i bolji, Jamie Lidell, Aphex Twin i mnogi drugi.
- Šta je ono što ljudi obično greše u vezi tebe?
Hehehehe, možda bolje da si me pitao gde ja obično grešim sa ljudima ali rekao bih da je ljudima potrebno malo više vremena da započnu neku neobaveznu komunikaciju sa mnom u npr. klubu gde se uglavnom završi sa konstatacijom da sam ok lik after all 🙂
- Koja je poslednja stvar koja te je dobro nasmejala?
John C. Reilley u ulozi Dewey Cox u filmu Walk Hard.
- Poslednja ploča koju si kupio?
Wbeeza – Can of worms – Third Ear Records
- Najbolji albumi svih vremena po tebi su?
Uf, pa ovo je preteško pitanje ali probaću da navedem 5 najboljih: Daft Punk – Homework, Tool – Aenima, Dead Can Dance – Serpent’s egg, Marvin Gaye – Sexual Healing, Mike Patton – Mondo Cane
- Putovanje na kome si se najbolje proveo?
Dosta putujem pa mi se polako sve meša u glavi, uglavnom nastojim da se opustim kad sam van Beograda i svakodnevnog života i ne bih mogao da izdvojim jedno putovanje i tako generalizujem svu psiho-fizicku korist koju sam imao tokom svojih putešestvija.
- Žurka koja je ostala zauvek u sećanju?
Oproštajna žurka Dj S.T.R.O.B.-a u Industriji davne 1995. ili 6., nisam siguran, ali se sećam koliko je emocija preplavilo klub to veče. RIP legendo.
- Kada slušaš ostale kolege, šta je to ono po čemu ti ocenjuješ njihov rad i stvaraš sliku o tome da li je dobar u svom poslu ili ne?
Zanimljivo pitanje budući da sam već par puta bio žiri na Burn Dj takmičenjima. Meni je bitno da artist ima ceo sadržaj i originalnost. Kad kažem sadržaj tu se podrazumeva skill, izbor muzike, harizma, komunikacija sa publikom i naravno efekat na dance floor-u. Sve u svemu nije lako zadovoljiti sve te faktore.
- Da li danas možeš da opstaneš ako se ne baviš produkcijom već samo dj-ingom?
Možeš ako si legendarno ime, kao Carl Cox ili Sven Vath, koji su dokazali još jako davno da nisu za dzabe ono što jesu. Kad su u pitanju newcomeri onda definitivno produkcija pravi šansu artistu da se prikaze javnosti na najbrži i najbezbolniji način, i, ako su kvalitet i tajming pravi onda može svašta da se desi.
- Koga vidiš u novoj generaciji pravih mladih underground artista, i da li za nekog od njih misliš da može i ima kapaciteta da napravi dobru karijeru?
Svakako, tu je draga drugarica, Lea Dobričić, koja je dokaz da postoje mlade zvezde u usponu, ili Kristijan Molnar, koji ima sve veći feedback od publike. I naravno, meni jedan od omiljenih, Manjane sa svojim deep-jackin’ house-om koji odiše kvalitetom i suptilnim izborom sample-ova.
- Da li postoje neke stvari tokom karijere koje bi danas uradio drugačije?
Dejan Milićević: Svakako, svi moramo da grešimo i na greškama da učimo, zar ne? Ja mislim da sam izdao dosta trackova za koje mislim da nisu trebali da ugledaju svetlost dana i zato savetujem svim artistima da ne žure sa izdavanjem nečega što možda i nije kvalitet koji za 5 ili 10 godina može da bude i dalje cool.
- U Beogradu kako vreme prolazi sve više i više različitih artista mogu da se čuju. Kako ti se trenutno čini scena kod nas?
Kod nas je trenutno scena jako dobro razvijena i stalno čujem za neke nove artiste, klubove, male organizacije ili nezavisna izdavaštva. Mislim da ako nastavi ovim tempom tu može da se desi mnogo dobrih stvari koje mogu da imaju svoj uticaj ne samo na lokalnu scenu nego i van granica Srbije.
- Kako si zadovoljan sa Tit Zero Recordings , da li ispunjava tvoja očekivanja i ide li u tvom zamišljenom pravcu?
Da, mislim da je Tit Zero Recordings definitivno projekat koji radim sa zadovoljstvom, takodje mogu da kažem da sam prilično naslušan dobre muzike i da nije lako napraviti track koji će se pojaviti kod mene na labelu. Stilski nije ograničeno, što znači da izdajem i house i techno koji ima senzibilitet labela koji pratim od početka. Trenutno je tit04 izdanje koje je various artists i trebalo bi da izadje za nekih mesec dana sa trekovima od Manjane, Goran Kan i moje malenkosti. Sledeći vinyl release je moj club slammer acid track sa genijalnim remixom od Delsin artista iz UK koji se zove Gerry Read, drugi remixer se još uvek čeka pa ne bih da objavljujem njegovo ime sem da kažem da je takodje UK based artist. Artwork od početka rada labela je Dzoni Racković kojem se zahvaljujem ovom prilikom još jednom jer mi je ustupio svoje radove sa izlozbe iz Galerije Flu od pre par godina.
- Da li ima još nešto u tvojoj karijeri što bi voleo da postigneš?
Naravno, imam 35 godina i još mnogo toga da uradim. Drago mi je da sam ostavio svoj pečat na domaćoj i internacionalnoj sceni ali to nije sve, još mnogo toga se kuva.
- I ove godine si, kao i prethodnih, tradicionalno deo dance arene, kako ti se svidjaju imena na exitu ove godine? Da li možeš nekog da preporuciš koga ne bi trebali da propustimo da slušamo?
Već sada mi se dopada line up i ne bih hteo nekog da izdvojim jer su ukusi različiti. Exit ove godine, ako se ne varam, slavi svoju petnaestogodišnjicu, što je ujedno i jubilej ovog velikog brenda i festivala i budući da do sada nisam propustio nijedan od samog početka mogu samo da pozovem sve ljude da dodju, nezavisno od toga da li im se nešto dopada ili ne, i da podrže ovaj najveći spektakl u našoj zemlji.
- Šta je prvo što ćeš uraditi nakon odgovaranja na ova pitanja?
Idem sa ortakom na piće.
