PRT SC/IG VIDEO

OD MUZIČKOG NARATIVA DO delienja sarmi: KADA JE DJ PULT POSTAO POZORNICA ZA viralan instagram reel?

Da vam je neko pre dvadeset godina rekao da će DJ usred nastupa deliti sarme publici, umesto da bira sledeću traku čitajući plesni podijum, verovatno biste pomislili da je u pitanju parodija na budućnost elektronske muzike. DJ kultura je nastala na prilično drugačijoj ideji, čisto da vas podsetimo ako već niste prstom odmahnuli na gore na sledeći reel.

Još jedan u nizu besmislenih videa iz DJ pulta i DJ Sarma (Svaki pomen glavnog aktera bio bi mu kompliment) koji tokom nastupa pred hiljadama fanova na opšte oduševljenje prisutnih deli sarmu. Problem nije sarma, svi je obožavamo. Problem je što smo stigli do trenutka u kojem tih nekoliko desetina sekundi može da objasni mnogo toga što se dogodilo elektronskoj muzici poslednjih godina. Komercijalizacija elektronske muzike odavno se posmatra kao njen prelazak iz subkulture u kulturnu industriju, medjutim, društvene mreže su donele novu fazu tog procesa.

DJ Mag je čitav fenomen nazvao „contentification of electronic music culture“, pretvaranjem klupske kulture u sadržaj prilagođen kratkim video formatima. Tu dolazimo do ključne promene. Nekada je kamera beležila dobar trenutak. Danas se sve češće “dobar trenutak” konstruiše upravo zato da bi bio snimljen.

Tradicionalna uloga DJ-a bila je specifična zato što se razlikovala od klasične predstave muzičke zvezde. DJ nije morao da bude osoba koju gledamo, a njegova moć nalazila se u onome što čujemo. Problem zapravo nije spektakl. Istorija rave kulture prepuna je ekscentričnosti, performansa, kostima, vizuelnih eksperimenata i apsurda. Ali postoji važna razlika između spektakla koji proizlazi iz umetničkog koncepta i spektakla čija je osnovna funkcija instagram rič ili u ovom slučaju instagram kič.

Ironija je još veća kada se setimo odakle su house i techno došli. Nije to bila ideja velike centralne zvezde koju hiljade ljudi posmatraju, a najmanje da je publika i muzika scenografija istog tog DJ-a. Na kraju dana imamo industriju u kojoj je ponekad racionalnije napraviti nešto potpuno besmisleno što će pogledati pet miliona ljudi nego odsvirati briljantan set o kojem će trista ljudi pričati narednih deset godina kao onaj Laurent Garniera nedavno u Karmakomi. Hoćemo na sarmu?