Da li su promoteri odgovorni za stanje na sceni

Kakvo je danas stanje na sceni i šta je zapravo glavni problem? Da li su to organizatori, malo talenta previše antitalentapromoteri koji stalno bukiraju iste, dosadne dj-džejeve ili ipak nešto drugo? Londonski di-džej, Richard West poznatiji kao Mr. C, u svojoj skorašnjoj objavi na Facebooku objasnio je šta, po njegovom mišljenju, predstavlja problem na današnjoj sceni, posebno sceni u Londonu. Posle čitanja njegovog teksta shvatićete da je reč o problemu koji je blizak i našoj sceni. Naime, on glavne krivce za stanje na sceni vidi u promoterima i vlasnicima klubova i prostora održavanja dogadjaja, a kao glavne razloge navodi njihovu pohlepu i strah od rizika. Zvuči poznato? Predlažemo vam da pročitate ono što je Richard napisao, a njegovu objavu u celosti prenosimo u nastavku.

“Dok preživljavam smanjeni nivo nikotina u organizmu, i dovodim svet u pravo raspoloženje, takodje želim da pomenem sve usrane promotere koji bukiraju iste talente, iz meseca u meseca, iz godine u godinu. Isti talenti (ili antitalenti) koji puštaju taj generički haus i tehno gde sve zvuči isto, o čemu se žalim u nekoliko svojih poslednjih postova.

Promoteri na neki način moraju biti odgovorni za odobravanje i stalno bukiranje svih onih dosadnih, novih, “wannabe“ di-džejeva koji su ulizivanjem došli do nečije naklonosti i koji jednostavno kopiraju svoje heroje, kao i bukiranje nekih istih, starih i proverenih di-džejeva.

Izgleda da je davno prošao dan kada je promoter bio samo to, promoter. Ranije bi promoter pronašao talentovanog di-džeja, zvuk koji privlači i „promovisao“ taj talenat svojoj publici, gurajući taj zvuk koji publika voli sa ciljem da je obrazuje i zabavi.

Ovih dana većina promotera nije ništa drugo do proslavljenih bukera koji bukiraju ista imena iznova i iznova pošto oni okupljaju ljude koji nisu u stanju da misle svojom glavom i plaćaju da vide nastupe.

To čini stvari veoma teškim za prave promotere koji žele da rade nešto drugačije pošto postaju preskupi za klubove i prostore. Budimo iskreni, većina klubova su pohlepna kopilad i siluju scenu, posebno u Londonu, svojim ogromnim bar garancijama, iznudjivačkim naknadama i cenama. Ta pohlepa se u velikoj meri susreće sa promoterima kako bi oni igrali na sigurno sa velikim, glamuroznim i očigledno generičkim di-džej bukinzima, kako je sve ostalo danas previše rizično da bi pravi promoteri imali šanse.

Stvari ozbiljno moraju da se vrate nazad u andergraund ako želimo da pravu promenu kvaliteta u muzici ili rizičnije i inovativnije di-džej bukinge.“

mr c